- citati u SCIndeksu: [2]
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:36
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:11
|
|
2014, vol. 48, br. 3, str. 81-105
|
Konvencionalna upotreba poljoprivrednog zemljišta i imisije genetski modifikovanih organizama
Conventional agricultural land use and immissions of genetically modified organisms
Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Srbija
Projekat: Biomedicina, zaštita životne sredine i pravo (MPNTR - 179079)
Sažetak
Pravo svojine više ne daje vlasniku punu slobodu u pogledu upotrebe stvari. Naročito kada se radi o značajnim resursima kao što je poljoprivredno zemljište. Pravo svojine je danas privilegia odiosa. U najvišim pravnim aktima i zakonima više zemlja, kao i u presudama Suda pravde EU, naglašava se da ono nije apsolutno i da ima određenu socijalnu funkciju. Od vlasnika se očekuje da zemljište upotrebljava i da to čini na konvencionalni način. Konvencionalno bi, po logici stvari, trebalo da bude samo ono što je prihvaćeno od strane šire društvene zajednice kao korisno i razumno. Međutim, u savremenom svetu nije uvek tako. Pod konvencionalnom poljoprivredom se podrazumeva intenzivna proizvodnja biljaka uz primenu veštačkih đubriva i hormona rasta, pesticida, fungicida i insekticida i drugih hemijskih sredstava. U SAD i nekim drugim zemljama pod isti pravni režim se podvodi i proizvodnja biljaka čija je DNK izmenjena tehnikama genetskog inženjeringa (GMO). Sa druge strane, tradicionalna, organska poljoprivreda se tretira kao izuzetak i za nju važe posebna, restriktivnija pravila. Civilizacija je očigledno dospela u apsurdnu situaciju. Normalnim se smatra ono za šta se pouzdano zna da je u mnogim segmentima štetno i dugoročno neodrživo (konvencionalna poljoprivreda), toleriše se ono za šta se ne zna pouzdano da li je i do koje mere štetno (GMO poljoprivreda), a izuzetkom se smatra ono za šta se pouzdano zna da nije štetno, odnosno da je najmanje štetno (organska poljoprivreda). Od toga da li se proizvodnja GM biljaka tretira kao konvencionalna zavisi da li su imisije i emisije GMO sa određene nepokretnosti dopuštene ili nedopuštene, odnosno, da li će se vlasnik ili korisnik zemljišta smatrati odgovornim za smetanje i, eventualno, štetne posledice koje nastupe usled kontaminacije okruženja. U prvom delu ovog rada razmotreno je šta se u uporednom pravu podrazumeva pod konvencionalnom upotrebom. Drugi deo rada je posvećen imisijama genetski modifikovanih organizama. U Srbiji je zabranjena proizvodnja GM biljaka. Međutim do kontaminacije okruženja može doći u slučaju kada vlasnik ili korisnik poljoprivrednog zemljišta postupi suprotno zabrani. Tada se otvara niz pitanja na koja tradicionalni instituti građanskog prava ne daju potpune i sasvim precizne odgovore.
Abstract
Ownership rights do not provide the owner with full freedom of use over the owned thing anymore, especially when it comes to such valuable resources as agricultural land. Ownership rigths are privilegia odiosa these days. Highest legal acts of several countries, as well as decisions of the Court of Justice of the European Union, stress the fact that it is not absolute and that it has a particular social function. The owner is obliged to use the land, and to do so in a conventional manner. Conventional should, with respect to logical reasoning, relate only to what has been accepted, by a broader community, as useful and reasonable. However, that is not always the case in modern world. Agriculture is considered conventional when it is directed towards intensive plant production, while making use of artificial fertilizers, growth hormones, pesticides, fungicides, insecticides, and other chemical products. In USA and some other countries, production of plants which have a DNA modified by use of techniques of genetic engineering (GMO), are treated under the same legal regime. On the other hand, traditional, organic agriculture is treated as an exception, and special, more restrictive rules are applied to it. Civilization obviously found itself in an absurd situation. Something for which it is undoubtedly clear that it is bad in many aspects, and long term unsustainable (conventional agriculture) is considered normal, something for which it is not known whether and to which extent it is harmful (GMO agriculture) is being tolerated, and something for which we confidently know that it is not harmful, or at least not as nearly as harmful as the previously mentioned is considered an exception (organic agriculture). The difference between GMO immissions and emissions from a certain property being allowed or prohibited, i.e. whether the owner of a particular property will be held responsible for disturbance and possible damage, as a result of contamination of the environment, is determined by the way the GM plant production is being treated (as conventional or not). Therefore, the first part of this paper is dedicated to determining what is considered conventional use, in comparative law. The second part is dedicated to immissions of genetically modified organisms. In certain countries, special rules on coexistence of different types of agricultural production have been created, in order to prevent immissions, or bring them to a minimum. In Serbia, production of GM plants is prohibited. However, contamination of environment can come as a result of act with disrespect to the prohibition, by an owner or user of agricultural land. That opens an array of questions, to which traditional institutes of civil law are not capable of giving complete and precise answers.
|
|
|
Reference
|
|
*** (2009) Zakon o genetički modifikovanim organizmima. Službeni glasnik RS, br. 41
|
|
*** (2010) Zakon o organskoj proizvodnji. Službeni glasnik RS, br. 30
|
|
*** (2006) Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Službeni glasnik, br. 62
|
|
*** (2014) Zakon o zaštiti potrošača. Službeni glasnik RS, br. 62
|
|
*** (2011) Towards a green economy pathways to sustainable development and poverty eradication. United Nations Environment Programme, 40
|
|
*** (2009) Zakon o bezbednosti hrane. Službeni glasnik RS, br. 41
|
|
Bernard, K., ed. (2007) Liability and compensation schemes for damage resulting from the presence of genetically modified organisms in non-GM crops. Anex I, Country Reports, 11
|
|
Beus, C.E., Dunlap, R.E. (1990) Conventional versus Alternative Agriculture: The Paradigmatic Roots of the Debate*. Rural Sociology, 55(4): 590-616
|
|
Boadi, R. Managing liability associated with genetticaly modified crops. 4-6 (dostupno na: http://www.iphandbook.org/handbook/ch14/p05/. 15. oktobar 2014)
|
6
|
Carlton, K.A. (1964) Law in the making. Oxford, itd: Oxford University Press / OUP
|
|
Dabović, D. (2014) Propisi Evropske unije o genetski modifikovanim organizmima. Evropsko zakonodavstvo, 47-48, 281-282
|
|
Endres, B. Revising seed purity laws to account for the adventitious presence of genetically modified varieties: A first step towards coexistence. 2-3. (Dostupno na: http://www.nationalaglawcenter.org/wp-content/uploads/2013/06/endres_seedpurity.pdf 20. oktobar 2014.)
|
|
Faure, M., Wibisana, A. (2008) Liability in cases of damage from GMO's: An economic perspective. Rotterdam Institute of Law and Economics, Working Paper Series 9/2008, 11 i dr
|
|
Gerdung, A. (2006) German's liability law for GMO cultivation. Wellington: Sustainability Council of New Zealand, 7
|
|
Hinteregger, M., Joeinig, E. (2008) Economic Loss Caused by GMOs in Austria. Tort and Insurance Law, str. 63-77
|
|
Kariyawasam, K. (2010) Legal Liability, Intellectual Property and Genetically Modified Crops: Their Impact on World Agriculture. Pacific Rim Law & Policy Journal, 3, 463
|
|
Lichtfouse, E., et al. (2009) Agronomy for sustainable agriculture: Review. u: Lichtfouse E., et al. [ur.] Sustainable Agriculture, Dodrecht-Heidelberg: Springer, 1
|
1
|
Nikolić, D. (2006) From liability for immissio to liability for emission. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, vol. 40, br. 1, str. 405-407
|
|
Nikolić, D., ur. (2009) Svet u kojem živimo. u: Osnove prava životne sredine, Novi Sad: Centar za izdavačku delatnost Pravnog fakulteta u Novom Sadu, str. 15 25
|
26
|
Nikolić, D.Ž. (2013) Uvod u sistem građanskog prava. Novi Sad: Centar za izdavačku delatnost Pravnog fakulteta
|
|
Rakić, I. (2012) Organska proizvodnja. u: Rabrenović Aleksandra, Ćeranić Jelena [ur.] Usklađivanje prava Republike Srbije sa tekovinama EU - prioriteti, problemi, perspektive, Beograd: Institut za uporedno pravo, 48
|
2
|
Stojanović, D.D. (1975) Građanskopravna sredstva u borbi protiv zagađivanja vazduha i vode. Beograd: Savremena administracija
|
|
Vig, Z., Gajinov, T. (2008) Pravni tretman genetički modifikovanih organizama u EU i Srbiji. u: Ševarlić Miladin, Tomić Danilo [ur.] Evropska unija i Zapadni Balkan Izazovi za agroprivredu Srbije - Šta nam je činiti?, Novi Sad-Beograd, 76-79
|
|
Vukadinović, J., et. al. (2012) Uporednopravna analiza o dozvoljenosti proizvodnje i upotrebe genetski modifikovanih organizama. Beograd: Institut za uporedno pravo, 64-65
|
|
|
|