Glasnik Etnografskog instituta SANU 2011, vol. 59, br. 1, str. 71-96
|
|
|
Oblikovanje bola - antička Grčka tužbalica i njen terapeutski aspekt?
Srpska akademija nauke i umetnosti (SANU), Beograd, Etnografski institut
e-adresa: djurdjina.s@gmail.com
Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 47016: Interdisciplinarno istraživanje kulturnog i jezičkog nasleđa Srbije - izrada multimedijalnog internet portala 'Pojmovnik srpske kulture'
SažetakU ovom radu, prvom dijelu opširnijeg istraživanja, sagledavam različite aspekte antičke grčke tužbalice. Jedan od najvažnijih aspekata tužbalice je njen iscjeliteljski aspekt: verbalizujući, ispoljavajući bol i dijeleći ga sa drugima, bol postaje podnošljiviji i za ženu koja tuži i za ožalošćeni skup. U vezi sa ovim iscjeliteljskim biva i stvaralački aspekt tuženja: žena koja tuži, tuži jer mora da ispolji bol, da olakša sebi i drugima, no dok tuži - ona nešto stvara. Pored ovog, očito konstruktivnog, stvaralačko-terapeutskog potencijala, naricaljka u sebi nosi i drugačiji, svakako mračniji potencijal, ukoliko poziva na osvetu ne mireći se sa smrću drage osobe. Duboko ukorijenjena u posmrtni ritual, žalosna zapijevka poštuje određena obredna pravila, a ipak je i spontani izraz bola. Razmatrajući ove međuzavisne aspekte tužbalice, osvrnuću se na mjesto tužbalice u grčkom obredu i u tragediji, toj vrhunskoj grčkoj umjetnosti i književnosti. Obredna tužbalica u antičkoj tragediji je, kao i uvijek kad se radi o grčkoj kulturi, nepresušna tema. Iako tragedija pripada literarnoj tradiciji, ona je vjerodostojan izvor za antičku grčku obrednu praksu, te je i tužbalica unutar nje - ritualna, a ne samo usko književna. U ovom radu razmatrani aspekt tužbalice, njenu terapeutsku moć, pomenuće junaci više tragedija: suze, vapaji i riječi upućene pokojniku za njih su ugodna služba, slast, zadovoljstvo, pjesma draga i neophodna. Ovaj rad ima svoj nastavak, oblikovanje bola u nekolikim studijama slučaja. Inspirisana tužbalicama crnogorskih žena, onih koje sam čula i pročitala, iznova čitam Euripidovu Elektru i Elektru Danila Kiša (u kojoj se ogledaju i Euripidova drama i crnogorski folklor), gledam film Elektra, Mihalisa Kakojanisa. Elektrin bol zbog gubitka, koji kroz očaj vodi u bijes i osvetoljubivost, nalazimo zapisan i ekranizovan: on je zapreten u umjetničkom djelu, ali odiše folklornim i ritualnim odlikama. Iz te perspektive iznova čitam i jednu najljepših epskih pjesama, Smrt majke Jugovića, koja nam govori o jednoj majci koja nije tužila.
Ključne reči
|