- citati u SCIndeksu: [3]
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:3
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:0
|
|
2004, vol. 38, br. 2, str. 117-139
|
Rimska pravna tradicija u srpskom pravu
Roman legal tradition in Serbian law
Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet
Sažetak
Srpsko pravo pripada porodici prava koja je utemeljena na rimskoj pravnoj tradiciji. Ta porodica je nastala viševekovnim širenjem rimskog prava na prostoru kontinentalne Evrope i potonjim uticajem evropskog prava na prava velikog broja vanevropskih zemalja. Recepcija rimskog prava, kada je reč o Srbiji, započela je odmah po naseljavanju srpskih plemena na vizantijsku teritoriju i trajala je, zahvaljujući brojnim vezama srpskog stanovništva i države sa Vizantijom i dalmatinskim gradovima, od nastanka do kraja srednjevekovne države. Proces recepcije je prekinut dolaskom Turaka, a nastavljen je nakon oslobađanja od Turske vlasti, uporedo sa stvaranjem prava u buržoaskoj državi. Ulazak rimskog pravnog modela u savremeno srpsko pravo ide preko građanskog zakonika iz 1844. godine. Naime, Zakonik građanski za Knjaževstvo Srbiju nastao je preradom Austrijskog građanskog zakonika iz 1811. godine, uz usvajanje nekih rešenja iz Francuskog građanskog zakonika iz 1804., a temelji tih zakonika se nalaze u rimskom pravu. Dublja analiza SGZ-a pokazuje, međutim, da su neka njegova rešenja kako sistemska tako i na planu pojedinačnih instituta, posledica Hanićevog neposrednog ugledanja na Corpus Iuris Civilis, tako da se može govoriti o neposrednoj recepciji rimskog prava ne samo u srednjevekovnom već i u modernom srpskom pravu.
Abstract
Serbian law belongs to the family of laws founded on Roman legal tradition. The family arose after many centuries of expansion of Roman law over the continental Europe and the subsequent influence made on non-European countries by the European law. Adoption of Roman law begun, as far as Serbia is concerned, immediately upon settlement of Serbian tribes upon the Byzantine territory, and it lasted from the dawn of the medieval state until its end, due to numerous ties that Serbian people and state had with Byzantium and Dalmatian cities. The adoption process was interrupted when the Turks came, and it was continued upon liberation from the Turkish power taking place simultaneously with creation of law within the bourgeois states. The Roman legal model penetrated the contemporary Serbian law through the civil code of 1844. Namely, The Civil Code for the Princedom of Serbia was a version of the Austrian civil code of 1811, which adopted some solutions envisaged by the French Code Civile of 1804, while both of the codes had their roots in the Roman law. A deeper analysis of the Serbian Civil Code shows, however, that some of its solutions, in terms of both organization and individual issues, were in fact the result of Hadžić's direct application of the solutions contained in Corpus Iuris Civilis. Therefore, one may speak about a direct adoption of the Roman law by not only the medieval, but also by the contemporary Serbian law.
|
|
|
Reference
|
|
*** (1935) Rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima. Beograd, str. 580
|
3
|
Blagojević, B.T. (1940) Uticaj francuskog Građanskog zakonika na srbijanski Građanski zakonik. Beograd: Štamparija 'Radenković'
|
1
|
Bogojević-Gluščević, N. (1996) Ugovor o kupoprodaji u Kotoru u XIV vijeku. Podgorica, str. 131
|
|
Catalano, R. (1990) Diritto e persone: Studi su origine e attualità del sistema romano. Torino, I, posebno str. 167-182
|
|
Danilović, J. (2002) Istorijsko-pravne studije - zaloga u starom dubrovačkom pravu. Podgorica, Dio drugi - Srpsko srednjovjekovno pravo, Zakon grada Novog Brda, str. 227
|
|
Gams, A. (1996) Značaj Srpskog građanskog zakonika za Srbiju u XIX veku. u: Sto pedeset godina od donošenja Srpskog građanskog zakonika, 1844-1994, Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti / SANU, str. 20
|
2
|
Nikčević, T. (1971) Postanak i pokušaj prerade Građanskog zakonika Kneževine Srbije. Spomenik - Srpska akademija nauka i umetnosti. Odeljenje istorijskih nauka, CXIX, Nova serija 21, str. 2
|
15
|
Novaković, S. (1898) Zakonik Stefana Dušana, cara srpskog, 1349 i 1354. Beograd: Državna štamparija
|
1
|
Orlić, M.V. (1996) Pravna vrednost srpskog građanskog zakonika. u: Sto pedeset godina SGZ, Beograd: SANU
|
4
|
Perić, Ž.M. (1924) Zadružno pravo po Građanskom zakoniku Kraljevine Srbije. Beograd, deo prvi, komentar glave XV drugogo dela Građ. zakonika, §§ 507. à 529, str. 95-103
|
1
|
Stein, P. (2003) Roman law in European history. Cambridge, str. 113-114
|
5
|
Šarkić, S., Malenica, A. (2004) Pravne teorije i institucije antike. Novi Sad, deo II - Rim, str. 209
|
1
|
Šarkić, S. (1995) Srednjevekovno srpsko pravo. Novi Sad, str. 7-20
|
4
|
Šarkić, S. (1994) Zakon u glagoljskim i ćirilskim pravnim spomenicima od XII do XVIII veka. Novi Sad
|
1
|
Talamanca, M. (2001) Elementi di diritto privato romano. Milano: Giuffré
|
41
|
Taranovski, T. (1931) Istorija srpskog prava u nemanjićkoj državi. Beograd: Izdavačka knjižarnica Gece Kona, I deo - istorija državnog prava, str. 128, 146
|
41
|
Taranovski, T. (1935) Istorija srpskog prava u nemanjićkoj državi. Beograd: Izdavačka knjižarnica Gece Kona, III-Istorija građanskog prava, IV deo: Istorija sudskog uređenja i postupka, str. 148, 150-151, 152
|
3
|
Vodinelić, V.V. (1996) Sto pedeset godina kasnije - šta je još živo u Srpskom građanskom zakoniku?. u: Sto pedeset godina od donošenja Srpskog građanskog zakonika, 1844-1994, Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti / SANU
|
7
|
Vuković, M. (1961) Pravila građanskih zakonika. Zagreb
|
|
|
|