članak: 1 od 1  
Acta veterinaria
2002, vol. 52, br. 5-6, str. 305-309
jezik rada: engleski
neklasifikovan
doi:10.2298/AVB0206305S

Antigene osobine uv zračene DNK u funkciji spektralne regije i vremena
aInstitute of biochemistry, Belgrade
bUniverzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Institut za patološku fiziologiju
cUniverzitet u Beogradu, Medicinski fakultet, Institut za reumatologiju
dUniverzitet u Beogradu, Građevinski fakultet

Sažetak

Ultravioletni zraci (UV) indukuju pojavu sistemskog eritemskog lupusa (SEL) tako što denaturišu DNK u ćelijama kože. U radu je in vitro razmatrano ponašanje UV ozračenih molekula DNK kao antigena, kako bi se bolje proučio ovaj imunopatogenezni mehanizam. Nativna DNK spermelososa/n vitro, direktno je izlagana dejstvu UV zračenja određenih spektralnih regija, u različitom vremenskom periodu ozračivanja - od 5 do 30 minuta. Antigene osobine UV ozračene DNK (UV-DNK) ispitivane su in vitro preko reakcije DNK-anti DNK. Zračena DNK (UV-DNK) korišćena je kao antigen, a anti-DNK pozitivni serumi bolesnika sa SLE kao antitela. Ultravioletno zračenje prouzrokovalo je promene, odnosno gubitak antigenih svojstava DNK. Zračena DNK (UV-DNK) nije mogla više da reaguje sa nekim anti-DNK pozitivnim, a istim serumima lupusnih bolesnika, sa kojima je inače reagovala pre ozračivanja. Procenat negativnih DNK - antiDNK reakcija sa UV-DNK kretao se od 32,10% do 91,67% za spektralnu regiju od 254 nm, a od 12,50 % do 41,66 %, za spektralnu regiju 365 nm pri vremenu ozračivanja od 5 do 30 minuta. Dobijeni rezultati pokazuju da promene antigenih osobina DNK zavise ne samo od upotrebljene određene spektralne regije UV zračena, nego i od vremena ozračivanja. Dobijeni rezultati ukazuju na specifičan vid denaturacije DNK pod dejstvom UV zračenja. On je različit u imunološkom smislu od termičke i ultrazvukom izazvane denaturacije, gde DNK zadržava sposobnost da kao antigen i dalje reaguje sa anti-DNK antitelima sa kojima je reagovala i pre denaturacije. Zracena DNK (UV-DNK) gubi ta imunološka svojstva da i dalje reaguje sa anti-DNK antitelima, sa kojima je inače reagovala pre ozračivanja, Dobijeni rezultati se slažu sa etiologijom SEL, ali ukazuju i na značaj daljih ispitivanja u odnosu na obrazovanje antitela karakterističnih za vreme UV ozračivanja.

Ključne reči

DNA - anti DNA; UV irradiation; denaturation; systemic lupus erythematosus (SLE)

Reference

Aarden, L.A., de Groot, E.R., Feltkamp, T.E. (1975) Immunology of DNA. III. Crithidia luciliae, a simple substrate for the determination of anti-dsDNA with the immunofluorescence technique. Ann N Y Acad Sci, 254: 505-15
Dmitrieva, I.V., Obridko, V.N., Ragul'skaia, M.V., Reznikov, A.E., Khabarova, O.V. (2001) The human body response to factors related to solar activity variations. Biofizika, 46(5): 940-5
Jarzabek-Chorzelska, M., Zarebska, Z., Wolska, H., Rzesa, G. (1976) Immunological phenomena induced by UV rays. Acta Derm Venereol, 56(1): 15-8
Koike, T., Tomioka, H., Kumagai, A. (1982) Antibodies cross-reactive with DNA and cardiolipin in patients with systemic lupus erythematosus. Clin Exp Immunol, 50(2): 298-302
Kripke, M.L. (1994) Ultraviolet radiation and immunology: Something new under the sun: presidential address. Cancer Res, 54(23): 6102-5
Kurata, N., Tan, E.M. (1976) Identification of antibodies to nuclear acidic antigens by counterimmunoelectrophoresis. Arthritis Rheum, 19(3): 574-80
Levin, L., Seaman, E., Hamerschlag, E., van Vunakis, H. (1996) Antibodies to photoproducts of DNA irradiated by UV lights. Science, 153, 1666-77
Mil', E.M., Zhil'tsova, V.M., Krugliakova, K.E. (1974) Application of the paramagnetic label method to the study of conformational changes in DNA during UV-irradiation. Biofizika, 19(4): 601-4
Miline, R. (1974) Biological effects of solar radiation on animals. Their histophysiological functions in the neuroendocrine system. Prog Biometeorol, 1(1A): 365-72, 672-3
Paranich, A.V., Tyslenko, K.V., Frolova, N.A., Grigorovich, A.V., Doroshenko, A.O., Roshal', A.D., Aldabaev, I.V., Zakrevskii, D.I., Svetlakova, N.N. (2001) Structural and functional changes in various cells following radiation exposure. Biofizika, 46(6): 1103-7
Sano, H., Imokawa, M., Steinberg, A.D., Morimoto, C. (1983) Accumulation of guanine-cytosine-enriched low M.W. DNA fragments in lymphocytes of patients with systemic lupus erythematosus. J Immunol, 130(1): 187-90
Savić-Đurković, R., Mirčetić, V., Ivanković, M.S., Marković, L. (1985) Uticaj UV zračenja na antigena svojstva DANK. u: Zbornik Koordinacioog odbora za medicinsku fiziku SFRJ, 20, 77
Savić-Đurković, R., Mirčetić, V., Marković, L., Crnčević, S. (1983) Reakcija lupusnih seruma s nativnom i sa denaturisanom DNK. Acta rheumatologica Belgradensia, 13, 2. 99-105
Shumiantseva, V.V., Bulka, T.V., Schmid, R.D., Archakov, A.I. (2000) Photoreduction of flavocytochrome P450 2B4. Biofizika, 45(6): 1013-8
Tan, E.M. (1968) Antibodies to deoxyribonucleic acid irradiated with ultraviolet light: Detection by precipitins and immunofluorescence. Science, 161(848): 1353-4
Vasil'ev, S.A., Alekseevskii, A.V., Spirin, S.A., Tashlitskii, V.N., Kariagina, A.S. (2001) Theoretical approaches for evaluation of DNA-protein interactions. Biofizika, 46(6): 1010-21