2019, vol. 9, iss. 17, pp. 11-23
|
Is social work a priori humane in its nature?
Da li je socijalni rad a priori human?
Abstract
Social work is an activity and profession that has passed through various phases in its development, taking on different forms (traditional-positivist, functionalist, bureaucratic, radical). The character of social work can be judged on the basis of what its goals are, on which values and principles it is founded; what its relations towards citizens, service users, colleagues, and members of related professions and local communities are, as well as on the basis of means, methods, and skills it uses in its practice. At the beginning of the 21st century, social work follows the pluralism of ideas, concepts, models, experiences, and practices, as well as it faces new and complex challenges and problems arising from the processes of globalisation and diversification, as generally complex processes in their nature, which, in turn, create even more complex social problems, but, at the same time, narrow down institutional, economic, political, and cultural opportunities for social work. The author claims that there are solid ideological and value bases, ideas, theories, and good practice experiences for the development of humanistic or integrative social work, but their realisation depends on the economic, political, cultural, and social context of concrete societies, and on the will and power of social workers to establish their work on humanistic grounds. It is the general conclusion of this paper that social work is not humane a priori, which means that we still need to create such social conditions in order to direct goals, contents, methods, procedures, and attitudes of social work towards the affirmation, well-being and welfare of human beings in practice.
Sažetak
Socijalni rad kao delatnost i profesija prolazio je kroz različite faze u svom razvoju, poprimajući raznovrsne forme (tradicionalno-pozitivistički, funkcionalistički, birokratski, radikalni). O karakteru socijalnog rada može se suditi na osnovu pokazatelja o tome: koji su njegovi ciljevi; na kojim vrednostima i principima je utemeljen; kakav je njegov odnos prema građanima, korisnicima usluga, kolegama i pripadnicima srodnih profesija i lokalnim zajednicama i kojim sredstvima, metodama i veštinama se koristi u praksi. Na početku XXI veka socijalni rad prati pluralizam ideja, koncepcija, modela, iskustava i prakse, ali i novi i složeni izazovi i problemi koji izviru iz procesa globalizacija i diverzifikacije, kao opštih složenih procesa, koji, uglavnom stvaraju dodatne složene socijalne probleme, ali sužavaju institucionalne, ekonomske, političke i kulturne mogućnosti socijalnog rada. Po mišljenju autora, postoje dobre ideološke i vrednosne osnove, ideje, teorije i iskustva dobre prakse za razvoj humanističkog, ili integrativnog socijalnog rada, ali da će njegovo ostvarivanje zavisiti od ekonomskog, političkog, kulturnog i socijalnog konteksta konkretnih društava i od volje i moći socijalnih radnika da svoje delanje uspostave na humanističkim osnovama. Opšti je zaključak ovog rada da socijalni rad nije a prirori human, što znači da tek treba da se stvaraju društveni uslovi da se on svojim ciljevima, sadržajima, metodama, postupcima i odnosom usmeri prema afirmaciji, dobrobiti i blagostanju čoveka u praksi.
|