2014, vol. 52, br. 7-9, str. 54-70
|
Definicija i pravna priroda digitalnog sadržaja
Digital content: Definition and legal nature
Univerzitet u Nišu, Pravni fakultet, Srbija
Sažetak
Digitalni sadržaj, relativno nov pojam, virtuelno dobro realne vrednosti, igra značajnu ulogu u životu potrošača i savremenoj privredi. Njegova obeležja (netelesnost, elektronski format, vezanost za telesni medijum) menjaju tradicionalni pravni promet između trgovca i potrošača. Na primer, digitalni sadržaj se pribavlja bez prenosa svojine, često se plaća ličnim podacima. Šture evropske i nacionalne zakonske definicije digitalnih proizvoda dopunjene su sukobljenim koncepcijama doktrine. Teorijski značaj članka ogleda se u opisivanju prepreka da se ovaj dinamični pravni standard odredi i prepoznavanju njegovih osnovnih elemenata. U delu o pravnoj prirodi digitalnog sadržaja analizira se praktično pitanje pravnog režima relevantnog za ugovor o digitalnom sadržaju. Da li je reč o robi, usluzi, licenci ili dobru sui generis? Prikazani su kriterijumi za kvalifikaciju ugovora (trajnost/oročenost; besplatnost/pseudobesplatnost/teretnost; lokalni/udaljeni pristup), kao i komparacija ponuđenih rešenja. Zaštita potrošača digitalnog sadržaja je u povoju, ali pitanja iz ove oblasti su sve aktuelnija.
Abstract
Digital content has become an important element of the European and national economies. Digital products fulfill our needs for information, personal development, entertainment, communication and social interaction. It is a very broad phenomenon, which refers to high value digital data. The application of consumer law to digital content contracts encounters a number of obstacles. Probably one of the most evident characteristics of digital content markets is the move from the supply of predominantly tangible goods towards intangible products. The comparative analysis shows that there is uncertainty concerning classification of digital content contracts as contracts for the provision of goods or services. In most cases, a licence element is included in the relationship between trader and consumer, at his own expence. Some authors try to overcome the distinction by developing a sui generis regime, by drafting tailor-made rules where there is a specific need for them. It seems, however, that sales regime with minor modifications is applicable for digital content contracts, since service law is still rudimentary and license option is not recommended because of its unfairness against consumer.
|