Metrika

  • citati u SCIndeksu: 0
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:0
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:0

Sadržaj

članak: 10 od 12  
Back povratak na rezultate
2014, vol. 52, br. 7-9, str. 54-70
Definicija i pravna priroda digitalnog sadržaja
Univerzitet u Nišu, Pravni fakultet, Srbija
Ključne reči: digitalni sadržaj; potrošač; CESL; usluga; roba; internet
Sažetak
Digitalni sadržaj, relativno nov pojam, virtuelno dobro realne vrednosti, igra značajnu ulogu u životu potrošača i savremenoj privredi. Njegova obeležja (netelesnost, elektronski format, vezanost za telesni medijum) menjaju tradicionalni pravni promet između trgovca i potrošača. Na primer, digitalni sadržaj se pribavlja bez prenosa svojine, često se plaća ličnim podacima. Šture evropske i nacionalne zakonske definicije digitalnih proizvoda dopunjene su sukobljenim koncepcijama doktrine. Teorijski značaj članka ogleda se u opisivanju prepreka da se ovaj dinamični pravni standard odredi i prepoznavanju njegovih osnovnih elemenata. U delu o pravnoj prirodi digitalnog sadržaja analizira se praktično pitanje pravnog režima relevantnog za ugovor o digitalnom sadržaju. Da li je reč o robi, usluzi, licenci ili dobru sui generis? Prikazani su kriterijumi za kvalifikaciju ugovora (trajnost/oročenost; besplatnost/pseudobesplatnost/teretnost; lokalni/udaljeni pristup), kao i komparacija ponuđenih rešenja. Zaštita potrošača digitalnog sadržaja je u povoju, ali pitanja iz ove oblasti su sve aktuelnija.

O članku

jezik rada: srpski
vrsta rada: neklasifikovan
objavljen u SCIndeksu: 04.07.2016.

Povezani članci

Nema povezanih članaka