- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:14
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:8
|
|
2020, vol. 9, br. 1, str. 1-26
|
Satira i socijalna kritika u delu Ubejda Zakanija
Satire and social criticism in Ubayd Zakani's works
Sažetak
O socijalnim problemima moguće je govoriti na različite načine. Jednom je u pitanju filozofsko tumačenje suštine problema, drugi put je posredi istorijsko razmatranje porekla problema, treći put je reč o sociološkom analiziranju odnosa između problema i razvoja odnosno dekadencije društvenog života. No, sve to spada u naučnu metodu socijalnog istraživanja kada nastojimo da analizi i rešavanju problema pristupimo tako što problem doživljavamo kao pojavu s određenim karakteristikama i svojstvima. No, postoji i način kada želimo samo da ukažemo na problem, da ljudima skrenemo pažnju na njegovu štetnost, da ih podsetimo da su se dobrim delom privikli na njega, do mere da ga više i ne primećuju iako je njegova štetnost još uvek očigledna, možda čak više nego ikada ranije. To je upravo metoda za koju se opredeljuju pojedini književnici, satiričari. Oni NAM nude karikaturnu sliku socijalnog stanja jer veruju da ćemo se jedino tako trgnuti i uvideti koliko smo bili nesvesni i nesavesni spram određenih štetnih okolnosti u kojima živimo i vaspitavamo svoju decu i buduće generacije. Satiričari vrlo često ne nude nikakvo konkretno rešenje jer to im i nije namera. Njihova metoda nije naučna da bismo od njih očekivali analizu problema pa zatim i predlog rešenja. Njihova namera je isključivo da prodrmaju članove svoje zajednice, da ih probude iz sna u koji su zapali i da ih podstreknu da nešto preduzmu. I ništa više od toga. U ovom radu nastojaćemo da, na primeru verovatno najvećeg satiričara u istoriji islama Ubejda Zakanija, ispratimo do koje mere je satirična misao mogla da bude korisna u periodu nakon što su Mongoli zauzeli gotovo sve predele muslimanske teritorije.
Abstract
Social problems can be discussed in different ways. One is a philosophical interpretation of the essence of the problem, another is a historical consideration of the origin of the problem, and the third is a sociological analysis of the relationship between the problem and the development, namely decadence, of social life. However, all this belongs to the scientific method of social research, when we try to approach the analysis and solution of the problem by perceiving the problem as a phenomenon with certain characteristics and properties. Nevertheless, there is also a way when we just want to point out the problem, to draw people's attention to its harmfulness, to remind them that they are largely accustomed to it, to the extent that they no longer notice it even though its harmfulness is still obvious, perhaps even more than ever before. This is exactly the method that some writers, satirists, opt for. They offer a caricature of the social situation, because they believe that this is the only way we will get startled and realize how unconscious and unscrupulous we have been in relation to certain harmful circumstances in which we live and raise our children and future generations. Very often satirists do not offer any concrete solution, because that is not what they intend to do. Their method is not scientific, so that we would expect them to analyze a problem and then propose a solution. Their intention is solely to shake up the members of their community, wake them up from the dream they have fallen into, and encourage them to do something. Not more than that. In this paper, we will try, holding probably the greatest satirist in the history of Islam, Ubayd Zakani, as an example, to find out to what extent satirical thought could have been useful in the period following the Mongols' occupation of almost all Muslim territories.
|
|
|
Reference
|
|
Anvari, H. (2000) Tehran: Abed
|
|
Babaei, H. (2013) Unity and identity after Ashura in Islamic history. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 2, br. 1, str. 97-111
|
|
Bakeri, B., Masudi, S. (2011) Tahlil-e basamadi-je nakd-e eđtemai dar asar-e Ubejd Zakani. Pažuhešha-je adabi, 8 (3/4): 9-32
|
|
Bakerzade, B. (1996) Ubejd Zakani, latifepardaz va tanzavar-e bozorg-e Iran. Tehran: Aškan
|
|
Gani, K. (2010) Tarih-e asr-e Hafez va tarih-e tasavof dar eslam. Tehran: Zovar
|
|
Hakimazar, M. (2015) Ta'amoli dar mohtava-je eđtemai-je tanz-e Ubejd. Pažuhešha-je nakd-e adabi va sabkšenasi, 11 (2): 97-121
|
|
Halabi, A.A. (1998) Tarih-e tanz va šuhtab'i dar Iran va đahan-e eslam. Tehran: Bahbahani
|
|
Halabi, A.A. (2005) Zakani-name. Tehran: Zovar
|
|
Halekirad, H. (1996) Ket'e va ket'esoraji dar še'r-e farsi. Tehran: Elmi va farhangi
|
1
|
Halilović, M. (2017) Vapaj naja - analiza socijalne misli Mevlane Rumija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 3, str. 1-30
|
1
|
Halilović, M. (2019) Islam i sociologija religije. Beograd: Centar za religijske nauke 'Kom'
|
2
|
Halilović, M. (2017) Socijalna kritika u delima Sadija Širazija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 2, str. 19-48
|
|
Jusefi, G.H. (1976) Didari ba ahl-e kalam. Mašhad: Univerzitet 'Ferdousi'
|
|
Kulejni, A.D.M. (1988) Usul al-Kafi. Tehran: Eslamije
|
|
Mahdžub, M.D. (1994) Barresi-je asar-e Ubejd Zakani: Arzjabi-je Latajef. Iranšenasi, 6 (4): 795-816
|
|
Matar, A. (2001) al-A'mal aš-ši'rija al-kamila. London
|
|
Mohtari, K., Sepehrinija, Đ., Đoukar, S. (2013) Tanz-e sijasi-eđtemai dar andišeha-je Ubejd Zakani va Ahmed Matar. Kavošname-je adabijat-e tatbiki, 3 (4): 121-146
|
1
|
Mubarak, A. (2016) Democracy from Islamic law perspective. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 3, str. 1-18
|
10
|
Popović, T. (2007) Rečnik književnih termina. Beograd: Logos Art
|
|
Sprachman, P. (1979) Ubejd Zakani, latifepardaz va tanzavar-e bozorg-e Iran. Ajande, 5 (4/5): 224-237
|
|
Sprachman, P. (1984) Aklaq-al-ashraf. u: Encyclopaedia Iranica, http://iranica.com/articles/aklaq-al-asraf-the-ethics-of-the-aristocracy-a-satire-composed-in-740-1340-41-the-most-important-work-of-obayd-zakani (pristupljeno 10. januara 2020)
|
|
Valij, V. (2000) Mađmue-maqalat-e avalin seminar-e tarihi-je hođum-e Mogol be Iran va pajamadha-je an. Tehran: Univerzitet 'Šehid Behešti
|
5
|
Velajati, A.A. (2016) Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Beograd: Centar za religijske nauke 'Kom', preveo s persijskog jezika Muamer Halilović
|
|
Zakani, U. (2004) Ta'rifat, Sad pand, Navadir al-amsal. Tehran: Asatir, priredio, korigovao i delimično preveo Ali Asgar Halabi
|
|
Zakani, U. (2000) Kolijat. Tehran: Zovar, priredio i delove s arapskog jezika preveo Parviz Atabaki
|
|
Zakani, U. (2001) Gozide-je resale-je Delgoša. Tehran: Rouzane, prir. Ebrahim Nabavi
|
|
Zakani, U. (1995) Ahlak al-ašraf. Tehran: Asatir, prir. Ali Asgar Halabi
|
|
Zakani, U. (1999) Kolijat. New York: Bibliotheca Persica Press, prir. Mohamad Džafar Mahdžub
|
|
|
|