Antitrombocitna terapija kod bolesnika koji nemaju poznatu kardiovaskularnu bolest
Update of antiplatelet therapy in patients without known cardiovascular disease
aKlinički centar Srbije, Klinika za kardiologiju, Beograd + Univerzitet u Kragujevcu, Medicinski fakultet bKlinički centar Srbije, Klinika za kardiologiju, Beograd + Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet
e-adresa: srdjanaleksandric@gmail.com
Sažetak
Aktivacija i adhezija trombocita imaju glavnu ulogu u procesu tromboze koja predstavlja osnovni patofiziološki događaj odgovoran za razvoj akutnih kliničkih manifestacija aterosklerotske bolesti arterija, kao što su akutni koronarni sindrom, infarkt miokarda, ishemijski moždani udar/tranzitorni ishemijski atak ili periferna arterijska bolest. Dvojna antitrombocitna terapija (aspirin plus blokatori trombocitnih ADP-P2Y12 receptora) predstavlja kamen temeljac u lečenju bolesnika sa akutnim i hroničnim oblicima ishemijske bolesti srca, kao i u prevenciji neželjenih ishemijskih kardiovaskularnih događaja, naročito nakon elektivne ili primarne perkutane koronarne intervencije. Ipak, primena dvojne antitrombocitne terapije u primarnoj prevenciji kod bolesnika koji nemaju kardiovaskularnu bolest nije značajno smanjila rizik od neželjenih kardiovaskularnih događaja, kao što su infarkt miokarda, šlog ili smrt, ali je značajno povećala rizik od krvarenja. Takođe, uprkos brojnim randomizovanim studijama koje su analizirale efikasnost i bezbednost primene aspirina kod bolesnika koji nemaju kardiovaskularnu bolest, njegova primena u primarnoj prevenciji još uvek nije dovoljno jasna, naročito kod bolesnika koji imaju visok rizik za pojavu neželjenih kardiovaskularnih događaja (nedijabetičari sa >2 faktora rizika za koronarnu bolest, starije osobe >60 godina života sa pridruženim faktorima rizika za koronarnu bolest, i pacijenti sa dijabetesom). Trenutno su u toku četiri randomizovane studije čiji je primarni cilj analiza efikasnosti i bezbednosti primene aspirina u primarnoj prevenciji kod visoko rizičnih bolesnika. Važeće evropske i američke preporuke slažu se da je kod svih individua neophodna primarna prevencija od pojave kardiovaskularnih bolesti, ali postoje određene razlike između ovih preporuka koje se odnose na procenu kardiovaskularnog rizika i terapijskog pristupa kod visoko rizičnih bolesnika koji nemaju poznatu kardiovaskularnu bolest. Ovaj pregledni članak fokusiran je na ove razlike, kao i na terapijsku stategiju u primarnoj prevenciji kod ovih bolesnika, u skladu sa važećim evropskim i američkim preporukama.
Abstract
Platelet activation and aggregation play a critical role in thrombosis, a fundamental pathophysiologic event responsible for the acute clinical manifestations of atherothrombotic events such as acute coronary syndrome, myocardial infarction, ischemic stroke/transient ischemic attack and peripheral artery disease. Dual antiplatelet therapy (low-dose aspirin plus ADP-P2Y12 receptor blockers) has become the cornerstone of therapy for the management of acute and chronic coronary artery disease and the prevention of ischemic complications associated with percutaneous coronary intervention. However, dual antiplatelet therapy in primary prevention of cardiovascular disease in patients without known cardiovascular disease did not significantly reduce the risk of cardiovascular events, such as myocardial infarction, stroke or death, but significantly increased the rate of bleeding. Furthermore, despite multiple randomized controlled trials evaluating the efficacy and safety of aspirin use in patients without known cardiovascular disease, its role in primary prevention is still unclear, especially in patients with a higher risk of cardiovascular disease (non-diabetic individuals with >2 risk factors for coronary artery disease, elderly >60 years with additional risk factors, and patients with diabetes). Currently, there are four ongoing randomized controlled trials aiming to fi ll the missing gap in the efficacy and safety of aspirin therapy for primary prevention in these patients. e current European and United States Guidelines agree that primary prevention of cardiovascular disease is essential, but there are some substantial differences in risk estimation and treatment strategies among patients without known cardiovascular disease. This short review is focused on these differences and practical treatment approach to these patients based on present European and United States recommendations.
|