- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:3
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:3
|
|
2021, vol. 55, br. 1, str. 25-45
|
Da li (porodično) pravo štiti porodicu?
Does (family) law protect family?
Projekat: Projekat: "Pravna tradicija i novi pravni izazovi" za 2020. godinu
Sažetak
Iako ne možemo zanemariti činjenicu da pravo na izvestan način utiče na porodicu od samog početka tako što određuje ko se sve smatra članom porodice, kakva su njihova međusobna prava i obaveze, na koji način se određeni odnosi zasnivaju, a na koji prestaju, moderno shvatanje porodice ipak nužno podrazumeva poštovanje izuzetno širokog polja porodične, odnosno roditeljske autonomije. Ovakvo shvatanje bi moglo, u najekstremnijem vidu, imati za posledicu gotovo potpuno odsustvo odgovornosti države, odnosno pravnog sistema za sve što se dogodi u porodici. U navedenom smislu, primetne su sasvim slabe formalnopravne obaveze države u preduzimanju aktivne uloge na osnaživanju porodice, a u praksi praktično nepostojanje bilo kakvog angažovanja države na jačanju veza u okviru porodice pre nego što do izvesnih problema dođe. Sa druge strane, ako neko ima potencijal da zaštiti porodicu i njene članove, onda je to svakako pravni sistem. Zaštita porodice ne sme da se svede samo na pitanje kako to učiniti, već i u kom trenutku, tj. da li zaštita i razvijanje zdravih porodičnih odnosa mora biti pitanje kojim se treba baviti mnogo ranije, čak i pre nego što se porodica formira. U tom smislu, naročit značaj mogu imati savetovališta, odnosno razgovori sa kompetentnim licima. Takođe, iako su našoj kulturi relativno strani, popularizacija predbračnih ugovora i upoznavanje budućih supružnika, odnosno vanbračnih partnera sa mogućnostima koje ovaj ugovor pruža, može doprineti izbegavanju kasnijih imovinskih sporova. U ovom radu, fokus će, međutim, biti na izvesnim rešenjima koja mogu pomoći u situacijama kada već dođe do poremećaja odnosa između članova porodice, odnosno između supružnika ili vanbračnih partnera. Svaki pokušaj smirivanja situacije, odnosno umerenog i opreznog intervenisanja u porodičnim odnosima prvenstveno se može postići insistiranjem na određenim alternativnim načinima rešavanja sporova. Pored toga, postojanje specijalizovanih sudija, kao i advokata, koji bi sproveli značajne promene u sistemu obrazovanja budućih pravnika, ali i u domenu prakse, takođe može u velikoj meri doprineti navedenom cilju. Na kraju, i određene izmene u oblasti porodičnog materijalnog prava takođe mogu imati veliki značaj. U tom smislu, ovaj rad se prvenstveno fokusira na pojedina rešenja predložena u teoriji, njihovu analizu u kontekstu srpskog zakonodavstva, kao i na moguće dalje promene domaćih propisa. Naime, iako su neki predlozi već našli svoje mesto u pozitivnom zakonodavstvu Srbije, ostaje neizvesno u kojoj meri su ove odredbe primenjene i da li zaista doprinose održavanju stabilnih porodičnih odnosa u situacijama kada su odnosi ozbiljno narušeni.
Abstract
Although we cannot ignore the fact that the law in some way affects the family from the very beginning by determining who is considered a family member, what are their mutual rights and obligations, how certain relationships are formed and how they end, modern understanding of the family, however, necessarily implies respect for the extremely wide field of family, that is parental autonomy. Such an understanding could, in the most extreme form, result in an almost complete absence of responsibility of the state or the legal system for everything that happens in the family. In this sense, there are very weak formal legal obligations of the state in taking an active role in strengthening the family, and in practice there is virtually no involvement of the state in strengthening ties within the family before certain problems arise. On the other hand, if someone has the potential to protect the family and its members, then it is certainly the legal system. The protection of the family must not be reduced only to the question of how to do it, but also at what moment or whether the protection and development of healthy family relationships must be an issue to be addressed much earlier, even before the family is formed. In that sense, counseling or conversations with competent persons, can be of special importance. Also, although they are relatively foreign to our culture, the popularization of prenuptial agreements and presenting future spouses or common law partners with the possibilities of this agreement provides, can contribute to the avoidance of later property disputes. In this paper, the focus will, however, be on certain solutions that can help in situations where there is already a disturbance in the relationship between family members, that is between spouses or common law partners. Any attempt to calm the situation, or moderate and careful intervention in family relations, can primarily be achieved by insisting on certain alternative ways of resolving disputes. In addition, the existence of specialized judges, as well as lawyers, who would implement significant changes in the education system of future lawyers, but also in the field of practice, can also greatly contribute to this goal. Finally, certain changes in the field of family substantive law can also be of great importance. In that sense, this paper primarily focuses on certain solutions proposed in theory, their analysis in the context of Serbian legislation, as well as on possible further changes in domestic regulations. Namely, although some proposals have already found their place in the positive legislation of Serbia, it remains uncertain to what extent these provisions have been applied and whether they really contribute to maintaining stable family relations in situations when relations are seriously disturbed.
|
|
|
Reference
|
|
*** (2005-2015) Porodični zakon - PZ. Službeni glasnik RS, br.18/05, 72/2011 - dr. Zakon i 6/2015
|
|
*** (2005) Zakon o posredovanju - medijaciji. Službeni glasnik RS, br. 18
|
|
*** (2014) Zakon o posredovanju u rešavanju sporova. Službeni glasnik RS, br. 55
|
|
*** (2006) Pravilnik o programu i načinu sticanja posebnih znanja iz oblasti prava deteta sudija koji sude u postupcima u vezi sa prodičnim odnosima. Službeni glasnik RS, 44
|
|
*** (2011-2020) Zakon o parničnom postupku. Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 49/2013 - odluka US, 74/2013 - odluka US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020
|
|
*** (2004/2009) Zakon o parničnom postupku. Službeni glasnik RS, br. 125 i 111
|
|
Archard, D. (2004) Children, Rights and Childhood. London-New York: Routledge
|
|
David, C.L. (1984) Rethinking the Substantive Rules for Custody Disputes in Divorce. Michigen Law Review, Vol. 83, 477-569
|
|
Despotović-Stanarević, V. (2014) Medijacija u slučajevima razvoda/razdvajanja. u: Džamonja-Ignjatović T. [ur.] Medijacija - principi, proces, primena, Beograd: Centar za primenjenu psihologiju
|
|
Emery, R.E., Sbarra, D., Grover, T. (2005) Divorce mediation: Research and Reflections. Family Court Review, Vol. 43(1), 22-37
|
1
|
Gilson, R.J., Mnookin, R.H. (1994) Disputing through Agents: Cooperation and Conflict between Lawyers in Litigation. Columbia Law Review, 94(2): 509-509
|
|
Goldstein, J. (1977) Medical Care for the Child at Risk: On State Supervention of Parental Autonomy. Yale Law Journal, Vol. 86, 645-670, http://digitalcommons.law.yale.edu/cgi/viewcontent.cgi?=3449&context=fss_papers, 15.11.2020
|
|
Huntington, C. (2014) Failure to Flourish: How Law Undermines Family Relationships. Oxford University Press
|
|
Jovanović, V., Džamonja-Ignjatović, T. (2014) Alternativno rešavanje sporova i pregovaranje. u: Džamonja-Ignjatović T. [ur.] Medijacija - principi, proces, primena, Beograd: Centar za primenjenu psihologiju
|
|
Jovanović, V. (2014) Pravni okvir primene medijacije u Srbiji. u: Džamonja-Ignjatović T. [ur.] Medijacija - principi, proces, primena, Beograd: Centar za primenjenu psihologiju, 159-172
|
|
Kelsey, B. (1975) Shall These Children Live: A Conversation with Dr. Raymond S. Duff. Reflection: Yale Divinity School Magazine, No.72, Jan, 4-7; prema: J. Goldstein, 1977
|
|
Kelsey, B., Raymond, D.S. (1975) Which Infants Should Live? Who Should Decide?. Hastings Center Report, Vol. 5, No. 2 (Apr.), 5-8
|
|
Kovaček-Stanić, G. (2015) Najbolji interes deteta - zakonska pretpostavka za određivanje naizmeničnog boravišta deteta kao oblika zajedničkog vršenja roditeljskog prava. u: Keča Ranko [ur.] Harmonizacija srpskog i mađarskog prava sa pravom Evropske unije, Novi Sad: Pravni fakutet, tematski zbornik, Knj. 3, str. 137-156
|
|
Kovaček-Stanić, G. (2004) Princip samoodređenja u porodičnom pravu kroz istoriju i danas. Zbornik Matice srpske za društvene nauke, br. 116-117, str. 159-178
|
4
|
Kovaček-Stanić, G. (2007) Porodično pravo - partnersko, dečje i starateljsko pravo. Novi Sad: Pravni fakultet-Centar za izdavačku delatnost, 169
|
|
Kovaček-Stanić, G.B., Samardžić, S.O. (2018) Kriterijumi za odlučivanje o vršenju roditeljskog prava posle razvoda braka u teoriji i praksi. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, vol. 52, br. 3, str. 869-890
|
1
|
Kovaček-Stanić, G.B., Samardžić, S.O., Kovačević, M.S. (2017) Razvod braka i zajedničko roditeljsko staranje kao posledica razvoda braka u teoriji i praksi. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad, vol. 51, br. 4, str. 1285-1303
|
|
Mitrović, T.S. (2019) Specijalizacija sudija za rešavanje bračnih sporova. Pravo - teorija i praksa, vol. 36, br. 10-12, str. 15-28
|
|
Moore, C.W. (1986) The Mediation Process: Practical Strategies for Resolving Conflict. San Francisco: Jossey-Bass
|
1
|
Parkinson, P. (2011) Family Law and the Indissolubility of Parenthood. Cambridge University Press, 187-188
|
|
Ponjavić, Z. (2013) Pristanak deteta na medicinsku meru, Između autonomije i paternalizma. Pravni život, 564 (10): 91-106
|
17
|
Ruso, Ž. (1925) Emil ili o vaspitanju. Beograd: Knjižarnica Rajkovića i Ćukovića, knj. I
|
|
Scott, E.S. (1992) Pluralism, Paternal Preference, and Child Custody. California Law Review, Vol. 80
|
|
Watson, A.S. (1980) Children, Families, and Courts: Before the Best Interests of the Child and Parham v. J. R. Virginia Law Review, Vol. 66, 3, (The P. Browning Hoffman Memorial, Symposium on Law and Psychiatry), 653-679
|
|
|
|