- citati u SCIndeksu: [1]
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:7
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:0
|
|
2013, br. 65, str. 237-252
|
Odgovorna lica po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje prodate stvari
Responsible persons on the grounds of the warranty of operability
Projekat: Zaštita ljudskih i manjinskih prava u evropskom pravnom prostoru (MPNTR - 179046)
Sažetak
Garancija je noviji pravni institut, koji se javlja tek u drugoj polovini 19. veka. Nastao je u uslovima razvijene podele rada gde se u razmenu dobara uključuju i trgovinska preduzeća, tako da kupac najčešće nije u neposrednom pravnom odnosu sa proizvođačem. U takvim uslovima garancija omogućuje da i proizvođač može neposredno da odgovara kupcu za nedostatke stvari, s tim što se, u zavisnosti od usvojenog rešenja, kao odgovorni subjekti po osnovu garancije javljaju ili proizvođač, ili prodavac, ili istovremeno i prodavac i proizvođač. U radu su razmotrena sva tri rešenja, njihove prednosti i mane, s tim što rešenje prema kojem su istovremeno odgovorni prodavac i proizvođač, koje je, inače, usvojeno i u srpskom Zakonu o obligacionim odnosima, autor ocenjuje kao najprihvatljivije. Nasuprot tome, za odredbe srpskog Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na određivanje lica koje je odgovorno po osnovu garancije, autor smatra da nisu dovoljno precizne i da potrošaču ne obezbeđuju maksimalnu zaštitu.
Abstract
One of the key issues concerning the warranty of operability (guarantee on the proper functioning of the object sold) is who is responsible for possible deficiencies in the sold goods. There are different approaches to regulating this legal issue. The first approach implies the manufacturer's responsibility because he is the one who issues a warranty for the produced goods and is thus obliged to provide the manufacturer's warranty to the buyer/consumer. The second approach is based on the seller's responsibility because, under a special statutory 'guarantee clause', each seller assumes the obligation to guarantee the operability of the sold goods (the merchant's warranty), which is extended to all the way down to the end-user (customer). The intention of the third approach is to combine the advantages of the previous two. Therefore, this approach implies the liability of the manufacturer and the seller alike. This approach was adopted in the Serbian Obligations Act (1978). However, such a solution has not been envisaged in the Serbian Consumers Protection Act (2011), which designates the merchant as the only responsible person who may be liable on the grounds of a warranty of operability. Thus, this Act diminishes consumer protection by providing fewer consumer rights as compared to those provided in the Obligations Act.
|
|
|
Reference
|
|
Ališani, A. (1996) Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Beograd: IŠ Stručna knjiga d.d
|
|
Aranđelović, S. (1980) Komentar čl. 424. Zakona o obligacionim odnosima. u: Blagojević B., V. Krulj [ur.] Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd: Savremena administracija, I
|
1
|
Bukljaš, I. (1967) Odgovornost proizvođačke privredne organizacije za nedostatke proizvoda. Pravo i privreda, br. 11, str. 11
|
1
|
Carić, S.V. (1966) Garantija za ispravno funkcionisanje stvari. Pravo i privreda, br. 12, str. 31
|
|
Jakubowski, J. (1966) Garancije u međunarodnoj trgovini. u: Međunarodno savetovanje privrednika i pravnika (III), Beograd: Institut za uporedno pravo, 14-19
|
44
|
Jankovec, I.I. (1999) Privredno pravo. Beograd: Službeni list SRJ
|
|
Jerković, J.L. (1980) Odgovornost prodavca za materijalne nedostatke stvari - garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Glasnik Advokatske komore Vojvodine, 29(5): 26-37
|
|
Kapor, V. (1980) Komentar čl. 501-507. Zakona o obligacionim odnosima. u: Blagojević B., V. Krulj [ur.] Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd: Savremena administracija, I
|
50
|
Konstantinović, M. (1966) Obligacije i ugovori - skica za zakonik o obligacijama i ugovorima. Beograd: Službeni list SRJ
|
1
|
Krulj, V. (1967) Neka pravna pitanja u vezi sa garantijom i garantijskim rokovima kod kupoprodaje. Naša zakonitost, Zagreb, br. 4, str. 306
|
2
|
Milošević, L. (1968) Garancija za ispravan rad prodanog proizvoda. Naša zakonitost, Zagreb, br. 3, str. 213
|
|
Mitrović, D. (1985) Komentar čl. 501-507. Zakona o obligacionim odnosima. u: Perović S. [ur.] Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd: Savremena administracija, knj. druga
|
|
Momčinović, H. (1973) Garancija proizvođača za ispravno funkcionisanje proizvoda. Informator, 2032(7-8)
|
4
|
Nikolić, Đ. (2000) Praktikum za obligaciono pravo. Beograd
|
1
|
Panovski, S. (1981) Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Privredno-pravni priručnik, (5): 13-25
|
6
|
Petrović, Z., Kozar, V., ur. (2009) Mega zbirka sudske prakse iz obligacionog prava. Beograd: Intermeks
|
7
|
Radišić, J.D. (1972) Garancija za trajan kvalitet i odgovornost za štetu od stvari sa nedostatkom. Beograd: Institut za uporedno pravo
|
|
Simonović, D. (2006) Komentar Zakona o zaštiti potrošača. Beograd: D. Simonović
|
2
|
Spirović-Jovanović, L.A. (1975) Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Beograd: Savremena administracija
|
|
Veljković, D. (1993) Garancija po osnovu prava kupca. Izbor sudske prakse, (2): 16-18
|
2
|
Vizner, B. (1978) Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, I. Zagreb
|
1
|
Vukčević, B. (1985) Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Sudska praksa, (9): 88-91
|
|
|
|