2019, br. 163, str. 176-192
|
Grafiti kao izraz bunta
Graffiti: The art of resistance
Univerzitet Sinergija, Fakultet dramskih i filmskih umjetnosti, Bijeljina, Republika Srpska, BiH
Sažetak
Činjenica da su podeljena mišljenja oko toga da li grafite treba prihvatiti kao savremeni umetnički izraz, ili smatrati njihovo prisustvo u javnim prostorima činom vandalizma, ukazuje na strah od nemogućnosti uspostavljanja kontrole nad porukama koje njihovi autori šalju. Bez obzira na to da li su u pisanoj ili likovnoj formi, da li predstavljaju poruku socijalne kritike ili samo ime grafitera, poruke grafita nude jedinstveno značenje. Prateći trag grafita Mačke širokog osmeha, čija je pojava preplavila Pariz tokom društvenih promena početkom ovog veka, francuski reditelj Kris Marker promišlja proteste na ulicama Pariza pronalazeći potvrdu slogana iz 1968. da poezija nastaje na ulici. Nastali kao umetnost potrebe, kao jezik onih kojima su bili uskraćeni drugi, konvencionalniji, vidovi izražavanja, grafiti utiču na kolektivno ponašanje ljudi, izvrću njihovu percepciju stvarnosti i upućuju na Nov način razmišljanja, poput savesti društva koje je počelo da zaboravlja važne aspekte života. Shvatajući ih kao sredstvo komunikacije, rad se bavi ovim fenomenom analizirajući ga kroz segmente koje svaki čin komunikacije podrazumeva.
Abstract
There is no consensus when it comes to graffiti. The fact that we balance between considering them art and considering their invasion of our public space vandalism, tells mainly about our fear of inability to control the messages they send. But whether consisting of an artist's name or a high quality drawing, graffiti messages carry a common meaning. Following the trail of Monsieur Chat, a graffiti cat smiling from Paris rooftops at the protestants during the social upheaval of 2001, the French director Chris Marker reflected on these post 9/11 events, reminding us that, just like in 1968, poetry gets born in the streets. Graffiti initially emerged out of necessity, as a language of those deprived of other, more conventional means of expression. They serve a social function by expressing the society's shared values, instead of individual beliefs of their creators. By invading our public space they alter our perception of reality, provoke critical thinking and awake our social conscience. Regarding graffiti as a mean of communication, this paper reflects on this phenomenon by analysing different segments of communication process.
|