- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:3
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:0
|
|
2003, br. 43, str. 377-404
|
Starateljstvo u antičkom Rimu uz poseban osvrt na cura nascituri (ventris) - prilog istoriji vanparnične stvari
Custody in ancient Rome with a special overview of cura nascituri (ventris): A contribution to the history of extrajudicial matters
Univerzitet u Nišu, Pravni fakultet
Keywords: Roman law; extra-judicial proceedings; custody; cura nascituri (ventris); Edictum perpetuum
Sažetak
Predmet ovoga rada, uz prethodni kratki osvrt na neka pitanja rimskog procesnog prava, predstavlja starateljstvo u antičkom Rimu, pri čemu se posebna pažnja posvećuje starateljstvu nad začetim a nerođenim detetom, cura nascituri ili cura ventrís (cura bonorum venins nomine). Najpre se uz uočavanje određenih razlika između savremenog i rimskog procesnog prava (parničnog i vanparničnog), ističu teškoće pri definisanju rimskog vanparničnog postupka u vanparnične stvari uopšte. Zatim se, uz konstataciju da ne postoje izrazite razlike u pojmu poslovne sposobnosti ističu razlike između modernog i rimskog prava u pogledu uzroka nesposobnosti, kategorija pogođenih lica i ustanovi, koje nadopunjavaju nedostatke poslovne sposobnosti. Dalje se uočavaju razlike između tutorstva (tutela) i starateljstva (cura) u antičkom Rimu, uz pokušaj definisanja ondašnjeg starateljstva, koje je teško izvesti na precizan, koncizan i generalni način istovremeno. Uz navođenje pojedinih tipova starateljstva više pažnje se posvećuje procesno-pravnom aspektu ovog pitanja, odnosno vanparničnom. U tom smislu se razmatraju sledeća pitanja: postavljanje staratelja od strane državnog organa, uz eventualno ispitivanje podobnosti njegove ličnosti za tu javnu dužnost (inquisitio); oslobađanje od dužnosti staratelja iz opravdanih, izvinjavajućih razloga (npr. određeni broj vlastite dece, već postojeća funkcija zaštitništva, vršenje druge javne funkcije itd); davanje obezbeđenja od strane staratelja, uz sadejstvo državnog organa, radi garancije savesnosti i uspešnosti obavljanja funkcije smena staratelja s funkcije, od strane državnog organa, pokretanje postupka protiv nesavesnih staratelja i eventualna osuda itd. Konačno, uz uočavanje malobrojnosti i relativne konfuznosti podataka o starateljstvu nad nerođenim detetom, u većini dostupnih izvora, analiziraju se najpre ukratko neki aspekti materijalno-pravnog položaja nasciturus-a; a zatim se, uz ukazivanje na postojeća očita pravila, analiziraju podaci procesnog karaktera vezani za uspostavljanje ustanove i postupak staranja o nasciturus-u. Na kraju se prezentira tekst iz kodifikovanog pretorskog prava (Edictum perpetuum) relativno celovit, o postupku staranja o začetku (partus, nasciturus venter) i indirektno o majci začetka, trudnici i porodilji. Za današnje poimanje tekst zvuči pomalo čudno, a u odnosu na ženu i dosta ponižavajuće. Ali, osim što svedoči o karakteru cura nascituri, ovaj tekst pruža i priliku da se uoči značaj napretka medicine (i društva uopšte) u odnosu na pravo materijalno i procesno.
Abstract
The topic of this paper, following a brief overview of some issues in Roman procedural law, is custody in ancient Rome, with special emphasis on the custody of the conceived and yet unborn child, cura nascituri or cura ventris (cura bonorum ventris nominee). After specifying some differences between the contemporary and Roman procedural law (regarding both in-court and out-of-court proceedings), the author draws attention to the difficulties in defining Roman out-of-court proceedings and extra-judicial matters in general. Then, subsequent to the statement that there are no pronounced differences in the concept of professional capacity, the author points out to the distinctions between modern and Roman law in terms of the causes of incapacity, the categories of affected individuals, and institutions which make up for the lack of professional capacity. Further distinction has been made between tutorship (tutela) and custody (cura) in ancient Rome, followed by an attempt to define the custody of those times which is difficult to accomplish in a precise and concise way. Beside enlisting some types of custody, the author draws attention to the procedural aspect of these matters, extra-judicial in particular, discussing the following issues: the appointment of the guardian by state agencies including a possible inquiry to prove eligibility and fitness for such a task (inquisitio); the exemption from guardian duties for justifiable reasons (e.g. the number of one's natural children, the already-existing custody, taking up a public office or position, etc); providing guarantees by the guardian, in co-operation with the state agency, as a safeguard for conscientious and efficient performance the tasks entrusted; the discharge of the guardian by the state agency; initiating proceedings against unconscientious guardians and their possible denunciation, etc. Finally with due notice to the fact that the data on custody of the unborn child are meager and to some extent confusing in most of the sources available, the author has analyzed some aspects of the position of nasciturus in substantive law. Underlining some general rules, the author has analyzed the administrative procedure data related to the establishment of the institution and the custodian procedure of the nasciturus. Last, but not least, a relatively well-preserved text (Edictum perpetuum) from the codified praetorial law is provided, describing the custody procedure of the embryo (partus, nasciturus, venter), and indirectly referring to the mother of the embryo, the pregnant woman and the woman who has delivered. To the modern sensibility, the text may seem slightly odd, and rather humiliating for the woman. However, apart from being a testimony of the character of cura nascituri, this text provides an opportunity to discern the importance of medical developments and overall social progress in relation to both substantive and procedural law.
|
|
|
Reference
|
|
*** (1982-1995) Zakon o vanparničnom postupku Srbije. Sl. glasnik SRS, Sl. glasnik RS, član 95, stav 3. br. 25/82, 48/88, br. 46/95
|
4
|
Ajzner, B., Horvat, M. (1948) Rimsko pravo. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske
|
|
Bajić, M. (1959) Skrbništvo nad rasipnicima u starom rimskom pravu. Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 7, str. 237-254
|
2
|
Bajić, M. (1953) Poslovna nesposobnost i počeci starateljstva u rimskom pravu. Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. 1, br. 1, str. 21-40
|
2
|
Bakotić, L. (1912) Justinijanove Institucije. Beograd
|
|
Balsdona Rimske žene. London, Sidnej
|
|
Blagojević,, Ajzner-Horvat,, Stojčević, D., Puhan,, Stanojević,, Danilović,, i dr. Udžbenik iz Rimskog prava
|
|
Čučković, V. (1969) In iure cessio hereditati. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1, s 37-47
|
|
Čučković, V. (1973) Neka pitanja vezana za primenu 'in iure cessio tutelae'. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Sarajevu, 21, s. 65-75
|
5
|
Danilović, J., Stanojević, O.S. (2003) Tekstovi iz rimskog prava - praktikum za vežbe. Beograd: Službeni list SCG
|
1
|
Danilović, J. (1982) Istorijski osvrt na deobu prava na javno i privatno. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 5, str. 623-657
|
|
Jovanović, M. (2002) Komentar starog ius civile - Leges regiae. Niš: Pravni fakultet - Centar za publikacije, knjiga I
|
|
Jovanović, M. (u pripremi) Komentar Zakonu XII tablica. II knjiga
|
|
Jovanović, M. (1998) Enigma u pogledu izbegavanja manusa po Zakonu XII tablica. u: 52. kongres istoričara antičkih prava (SIHDA), Madrid
|
|
Jovanović, M. (2002) Tutela mulierum po zakonu XII tablica. u: Kongres romanista Centralne i Istočne Evrope i Azije, Novi Sad
|
|
Jovanović, M. (1998) Rimsko pravo i srpska porodica iz XIX veka. u: Kongres romanista Istočne i Centralne Evrope i Italije, Rim
|
5
|
Jovanović, M. (1994) Avgustovo bračno zakonodavstvo - kadukarni zakoni. Beograd: Pravni fakultet, doktorska disertacija
|
|
Jovanović, M. (1985) Tutorstvo nad ženama u antičkom Rimu. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Niš, 25, str. 213-227
|
|
Jovanović, M. (1994-1995) Da li Marcijan svedoči o zloupotrebi prava. Zbornik radova Pravnog fakulteta, Niš
|
3
|
Jovanović, M. (1984) Položaj žene u najstarijem rimskom pravu. Beograd: Pravni fakultet, magistarski rad
|
2
|
Malenica, A.D. (1993) Izvori rimskog prava. Beograd: Naučna knjiga
|
1
|
Malenica, A.D. (1997) Justinijanova Digesta. Beograd, str. 117
|
6
|
Milosavljević, Ž.M. (1899) Rimsko privatno pravo. Beograd
|
26
|
Puhan, I. (1969) Rimsko pravo. Beograd, str. 148
|
11
|
Romac, A. (1973) Izvori rimskog prava. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, s 141
|
1
|
Romac, A. (1989) Paulo - sentencije. Zagreb, str. 107
|
1
|
Romac, A., ur. (1987) Ulpijan - knjiga regula. Zagreb: Latina et Graeca
|
43
|
Stanković, G.V. (1998) Građansko procesno pravo. Niš: Studentski kulturni centar / SKC, str. 24
|
10
|
Stanojević, O.S. (1982) Gaj - Institucije. Beograd
|
30
|
Stanojević, O.S. (2000) Rimsko pravo. Beograd, str. 156
|
30
|
Stojčević, D. (1968) Rimsko privatno pravo. Beograd
|
|
Stojčević, D. Testamentuni comitiis calatis. Beograd
|
|
Vass, A. (1983) Zakon o vanparničnom postupku SR Srbije (de lege lata) i Zakon o vanparničnom postupku SAP Vojvodina (de lege ferenda). Glasnik Advokatske komore Vojvodine, br. 3, str. 33
|
6
|
Vilems, P. (1898) Rimsko javno pravo. Beograd, prevod Ž. Milosavljević
|
|
Vorgić, H. (1974) Napomene o pojmu i prirodi vanparnočnog postupka. Glasnik Advokatske komore Vojvodine, br. 10, str. 22
|
|
Vračar, S.K., Vodinelić, V., Đorđević, Ž. (1982) Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 5
|
|
|
|