Metrika

  • citati u SCIndeksu: [4]
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:4
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:4

Sadržaj

članak: 1 od 1  
2014, vol. 3, br. 1, str. 131-161
Dinamika humano-božanstvene civilizacije s osvrtom na stanovišta Bernarda Luisa
Filozofski fakultet, al-Mustafa internacionalni univerzitet, Kom, Iran

e-adresam.hadzajlic@yahoo.com
Ključne reči: humanost; islamska civilizacija; znanstvena objektivnost; mitologija; božanstvenost
Sažetak
Objektivna naučnoistraživačka evaluacija donedavno vodeće civilizacije svijeta, dakle islamske civilizacije, na temelju istraživanja čuvenog islamologa Bernarda Luisa, pokazuje njen kolaps, kako u oblasti vojne i ekonomske moći tako i u oblasti kulture i nauke. Pogotovu je izgleda islamska civilizacija sa svojim inherentnim podvajanjem u tri kategorije ljudi - musliman-nemusliman, rob-gospodar, žena-muškarac - daleko prevaziđena modernim društvenopolitičkim učenjem o slobodnom i građanskom društvu, ljudskim pravima, toleranciji i slično. Kroz jedno filozofsko razmatranje čovjekova bića kao takvog, ovaj rad dolazi do definicije čovjeka koja je, naravno, prihvatljiva, kako sa čisto racionalnog i neposredno spoznajnog stanovišta tako i sa stanovišta tradicionalnih teza o čovjeku. Oba ova izvora spoznaje pokazuju da čovjek, kao u biti božansko biće - koje može da bude pod utjecajem sotone, pa i sotonsko biće - zapravo obitava, odnosno njegova bit egzistira, u mitološkom svijetu. Budući da suvremeni naučnoistraživački standardi odbacuju mitološko kao nenaučno, ma kako precizne i objektivne analize da nude, u stvari se, kao takvi, ne mogu primijeniti u humanističkim, pogotovu u religijskim, naukama. Prema mitološkom opisu svijeta, iako je sam Bog dao sotoni mogućnost djelovanja protiv čovjeka, ipak je prije toga dao čovjeku mogućnost pokazivanja i dokazivanja svoje superiornosti. U tom smislu se islamska civilizacija pojavljuje kao civilizacija humanocentrične božanstvenosti i teocentrične humanosti; ako ima podvajanja, to je samo da se pospješi ta humanost i da se zaštiti od sotonskog antihumanog zagovaranja i spletkarenja. Dakle, islamska čovjekoljubiva civilizacija je, manjim ili većim intenzitetom, postojala i postoji u svakom kutku povijesti i svijeta gdje postoji briga, učenje i rad da se očuva i unaprijedi božanstvenost čovjekova bića. Ovaj rad iznosi dokaze da je ta božanstvenost mjeriva standardima empirijske znanosti i da je moguće i zaštititi je i u jednom svehumanom pregnuću raditi na njenom intenziviranju.
Reference
*** Jevanđelje po Mateju. prijevod Vuk Stefanović Karadžić
al-Din Mevlana, D. (2006) Masnawiye manawi. Tehran: Našre Muhamed
Dinani, G.H. (1999) Niyaayeše filsuf. Mašhad: Danešgahe olume islami Razawi
Gazali, A.H.M. (2000) Tehafut al-felasifah. Bejrut, Libanon: Daru al-Kutub al-Ilmiyyah
Hadžajlić, M. (2012) Božansko znanje i sloboda volje. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 1, br. 1, str. 45-67
Ibn, S.H.ibn A. (2003) Al-išaraatu wa at-tanbiihat. Qom: Bustane Ketab
Kulayni, M.ibn I. (1987) Al-kafi. Tehran: Dar al-Kutub al-Islamiyyah
Lewis, B. (2002) What went wrong: Western impact and middle eastern response. London: Phoenix
Stace, W.T. (2003) Religion and the modern mind. Tehran: Entešaaraate Hekmat, preveo na persijski jezik Ahmed Reza Džalili
Tabatabai, H.M. (2001) Nihaayat al-hikmah. Qom: Mu'assasat al-Našr al-Islami
Wolpert, L. (2010) The origins of science and religion: Why do people have the beliefs that they do?. u: Evers Dirk [ur.] How do we know?: Understanding in Science and Theology, London: T&T Clark
 

O članku

jezik rada: srpski
vrsta rada: pregledni članak
DOI: 10.5937/kom1401131H
objavljen u SCIndeksu: 06.05.2015.