- citati u SCIndeksu: [2]
- citati u CrossRef-u:[5]
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:26
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:26
|
|
2017, vol. 6, br. 2, str. 1-17
|
Savršeni čovek u islamskoj filozofiji, realnost ili iluzija
The perfect man in Islamic philosophy, reality or illusion
Sažetak
Na poziciji upravnika idealnog društva, prema učenju islamskih filozofa, bio je božji verovesnik koji je prema njihovom opisu posedovao sve moguće vrline ljudskog bića. Za razliku od idealnog društva koje zbog učešća mnogobrojnih ljudi teško može biti ostvareno u realnosti, ljudsko biće koje je postiglo maksimalan razvoj svoje duše, kako islamski filozofi tvrde, može da postoji. Ideja o savršenom čoveku u islamu pre svega je ontološka i filozofska ideja koja govori o značaju čovekovog bića u celokupnom univerzumu. S obzirom na to da poseduje različite saznajne moći koje ga povezuju sa svim svetovima intelekta, imaginacije i materije, čovek ima mogućnost da u sebi ostvari drugu verziju univerzuma, ili da, drugačije rečeno, stvaranjem svetova u sebi postane deo tih svetova. Očigledno je da čovek ima poseban status među svim stvorenjima, međutim ideja o savršenom čoveku u islamu nipošto se ne može interpretirati kao obožavanje čoveka ili očovečenje Boga. Odnos između božjeg bića i svih ostalih stvorenja koja ne mogu da se upoređuju s Njegovim bićem odnosi se i na savršenog čoveka bez obzira na njegov poseban ontološki položaj. Iako svojim telom i dušom boravi u svetovima, zbog sposobnosti da u sebi realizuje sve lepote bitka, čovek je potencijalno najvrednije božje stvorenje i razlikuje se od svih ostalih bića. Što je svesniji svoje suštine, čovek će lakše pronaći put ka iskonskoj čistoti.
Abstract
In the works of Islamic philosophers, the position of the ideal head of the ideal society was occupied by the divine prophet who, according to their description, possessed all the virtues of a human being can possibly have. Unlike an ideal society which, due to the participation of a great number people, is unlikely to be achieved in reality, a human being who has achieved the maximum development of his soul can exist, according to Islamic philosophers. The idea of a perfect man in Islam is above all an ontological and philosophical idea that talks about the significance of man's being in relation to the whole universe. Since he possesses various cognitive powers that connect him to all the realms of intellect, imagination, and matter, he has the opportunity to create another version of the universe within himself, or, to put it differently, to become a part of the realms by creating them inside himself. In addition to the fact that man has a special status among living creatures, the idea of a perfect man can by no means be interpreted as a worship of man or of the humanization of God. The relationship between the divine being and all other creatures that can't be compared to His being, also applies to a perfect man, regardless of his special ontological position. Despite the fact that he resides in the realms through his body and soul, and because of his ability to realize all the beauty of the being, man is potentially the most valuable of God's creatures and is different from all other beings. The more conscious man is of his essence, the more easily he will find a way to the ultimate purity.
|
|
|
Reference
|
|
Badavi, A., ur. (1976) Al-Insan al-kamil fi al-islam. Kuvajt: Vikalat al-matbu at
|
|
Corbin, H. (1983) Cyclical Time and Ismaili Gnosis. London: Kegan Paul International
|
|
Džami, A. (2007) Haft ourang. Tehran: Jalda
|
|
Garavi, I.M. (2001) Divan-e moftakar. Tehran: Afak
|
|
Hafiz, Š., Šemsudin, M. (2007) Divan-e Hafez. Tehran: Aref-e kamel
|
5
|
Halilović, S. (2014) Gnostička hermeneutika u islamu s posebnim osvrtom na transcendentnu filozofiju Mula Sadre Šrazija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 3, br. 2, str. 1-20
|
5
|
Halilović, T., Halilović, S., Halilović, M. (2014) Kratka istorija islamske filozofije. Beograd: Centar za religijske nauke Kom
|
5
|
Halilović, T. (2014) Doktrinarna gnoza u islamu - položaj i značaj. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 3, br. 2, str. 21-34
|
3
|
Halilović, T. (2015) Poreklo materije u Mula Sadrinoj filozofiji. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 4, br. 2, str. 35-51
|
|
Ibn Sina, Abu Ali (1983) an-Nadžat. Tehran: Maktaba al-Murtazavi
|
1
|
Kajseri, D. (1995) Šarh Fusus al-hikam. Tehran: Entešarat-e elmi va farhangi
|
|
Mevlana, R.D. (1994) Mesnevi ma navi. Tehran: Vezarat-e farhang va eršad-e eslami
|
|
Sadra, Š.M., Sadrudin, M. Al-Asfar al-arba a al-aklijja. Kom: Manšurat-e Mostafavi
|
|
Saduk, Š.M. (1966) Ilal aš-šaraji. Kom: Ketabforuši-je Davari
|
|
Schaeder, H.H. (1976) Nazarijja al-insan al-kamil ind al-muslimin. u: Badavi Adburahman [ur.] Al-Insan al-kamil fi al-islam, Kuvajt: Vikalat al-matbu at
|
|
Suhravardi, Š. (2001) Madžmu e-je mosannafat-e Šejh-e Ešrak. Tehran: Pažuhešgah-e olum-e ensani va motale at-e farhangi
|
|
Širazi, K. Šarh Hikmat al-išrak. Kom: Bidar
|
|
Tabatabai, H.M. (1969) Ši e dar eslam. Kom: Dar at-tablig al-islami
|
|
Tabatabai, H.M. (2001) Nihaja al-hikma. Kom: Muassasa an-našr al-islami
|
|
|
|