- citations in SCIndeks: [1]
- citations in CrossRef:[1]
- citations in Google Scholar:[
]
- visits in previous 30 days:12
- full-text downloads in 30 days:6
|
|
2016, vol. 5, iss. 3, pp. 67-94
|
Isma'il al Faruqi and Islamization of knowledge: A critical review
Ismail Faruki i islamizacija znanja - kritički osvrt
Abstract
Muslim thinkers in the XX century offered different analyses of the relationship between traditional Islamic knowledge and modern Western sciences. In the beginning, it was thought that in the light of modern sciences Muslims could stop the process of multiple weakening of their societies. However, as various shortcomings of the Western culture started being noticed, there were more and more talks about the need for a modern Islamic science, or even new Islamic universities. The extremely influential Isma'il al Faruqi undoubtedly deserves most credits for popularizing the issues of islamization of knowledge and science. Believing that in the reform of the educational system should be recognised the key solution to the overall crisis in the Islamic world, al Faruqi, in collaboration with his closest friends from the International Institute of Islamic Thought (IIIT) formulated general principles, objectives and a detailed plan of the process of islamization of knowledge. He suggested that the Muslim experts should get well acquainted with modern sciences, and then to creatively connect those sciences with the Islamic heritage, in the light of basic Islamic concepts and views. However, using the method of philosophical analysis of contents of al Faruqi's writings on islamization of knowledge, we can see that his approach to understanding of Islam is burdened with pronounced literalism. He was an extreme opponent of the philosophical and mystical heritage of Islam, and also he had little knowledge of basic flows of dogmatic theology in Islam, which he necessarily preferred. Al Faruqi reduced Islamic intellect to the level of the instrument for solving problems in a person's physical life and he believed that it is harmful to think about metaphysical and esoteric truths. Finally, al Faruqi's analysis of the essential nature of modern sciences is essentially simple. He did not focus at all on the crucial, complex and hidden epistemological principles of different cognitive stages of Post-Renaissance Western science. Thus, his idea of islamization of knowledge resembles a simple mechanical structure, whose methodological frameworks and cognitive norms are far from clear. Hence, we cannot accurately predict cultural and social destiny of this structure, and it is certainly possible that it will differ in no way from the modern Western science.
Sažetak
Muslimanski mislioci u XX veku ponudili su različite analize odnosa između tradicionalnog islamskog znanja i modernih zapadnih nauka. Najpre se smatralo da muslimani u svetlu modernih nauka mogu zaustaviti proces mnogostrukog slabljenja svojih društava. No, kako su se uočavale razne slabosti zapadne kulture, sve se više govorilo o potrebi za savremenim islamskim naukama, ili čak za novim islamskim univerzitetima. Izuzetno uticajnom Ismailu Farukiju nesumnjivo pripada najveća zasluga za popularizaciju pitanja islamizacije znanja i nauka. Smatrajući da u reformi obrazovnog sistema treba prepoznati ključno rešenje za ukupnu krizu islamskog sveta, Faruki u saradnji sa svojim najbližim prijateljima s Međunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) formuliše generalne principe, ciljeve i detaljan plan procesa islamizacije znanja. On predlaže da se muslimanski stručnjaci najpre dobro upoznaju s modernim naukama, pa da zatim te nauke kreativno povežu s islamskom baštinom, u svetlu osnovnih islamskih pojmova i pogleda. Međutim, koristeći metodu filozofske analize sadržaja Farukijevih spisa o islamizaciji znanja, uočavamo da je njegov pristup razumevanju islama opterećen izrazitim literalizmom. On je bio ekstremni protivnik filozofske i mističke baštine islama, a nije dobro poznavao ni osnovne tokove dogmatičke teologije u islamu, koju nužno preferira. Faruki islamski razum redukuje na nivo instrumenta za rešavanje problema u čovekovom fizičkom životu i veruje da je štetno razmišljati o metafizičkim i ezoterijskim istinama. Napokon, Farukijeva analiza suštinske prirode modernih nauka sasvim je jednostavna. On se uopšte ne usredsređuje na ključne, složene i skrivene epistemološke principe različitih saznajnih stadijuma poslerenesansne zapadne nauke. Zato njegova ideja o islamizaciji znanja najviše podseća na prostu mehaničku strukturu, čiji metodološki okviri i saznajne norme nipošto nisu jasni pa se otuda ne može tačno predvideti kulturna i društvena sudbina ove strukture, a svakako je moguće da ona ni po čemu ne bude različita od modernističke zapadne nauke.
|
|
|
References
|
|
Abdolhosein, H. (2012) Ćisti-je falsafe-je olum-e ensani. Ajene-je marefat, 31: 8-32
|
|
al Faruqi, R.I. (2015) Suština islamske civilizacije. Sarajevo: Centar za napredne studije, preveo Ahmet Alibašić
|
|
al Faruqi, R.I. (2001) Islamijjat al marifa; al mabadi al amme - huttat al amal - al indžazat. Bejrut: Dar al Hadi
|
|
Amoli, A.D. (2007) Manzelat-e akl dar hendese-je marefat-e dini. Kom: Esra
|
|
Davud, ibn M.K. (1996) Šarh Fusus al hikam. Tehran: Entešarat-e elmi-farhangi, kritičko izdanje, pripremio Sejid Dželaludin Aštijani
|
|
Golšani, M. (2001) Min al ilm al almani (Secular) ila al ilm ad dini: al džamia al islamijja. Afak al hadara al islamijja, 8: 7-50
|
1
|
Halilović, M. (2014) Čovek i društvo kod Mula Sadre Širazija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 3, br. 2, str. 55-69
|
3
|
Halilović, M. (2016) Vlast u službi morala - analiza Miskevejhove socijalne misli. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 1, str. 85-104
|
6
|
Halilović, T. (2012) Originalnost islamske filozofije. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 1, br. 1, str. 1-17
|
5
|
Halilović, T. (2014) Doktrinarna gnoza u islamu - položaj i značaj. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 3, br. 2, str. 21-34
|
4
|
Halilović, T. (2015) Značaj tradicije u islamskim naukama s osvrtom na ideje Ajatolaha Dževadija Amolija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 4, br. 1, str. 1-16
|
|
Hamid, P. (2006) Sonnat, ideoloži, elm. Kom: Bustan-e ketab
|
|
Hamid, P. (2004) Bumi shodan-e elm. in: -Dabirhane-je nehzat-e azadan-diši va toulid-e elm [ed.] Daramadi bar azadandiši va nazarijjepardazi dar olum-e dini, Kom: Markaz-e modirijjat-e Houze-je elmijje-je Kom, 89-109
|
|
Hejdarifar, M., Alinežad, S. (2015) Eslamisazi-je olum dar parto-ve mabani-je Koran-e karim. Pažuhešha-je andiše-je Korani, 1 (1): 37-64
|
|
Hoseini, M., Mohsen, S. (2012) Bazhani-je entekadi-je eslamisazi-je olum-e ensani az manzar-e Ismail Faruqi. Esra, 10: 37-76
|
|
Ismail, R.al F. (2011) Tevhid: implikacije na mišljenje i život. Sarajevo: El-Kalem, 2. izdanje, s engleskog preveo Džemaludin Latić
|
|
Ismail, R.al F. (2005) Olum-e akli va tadžrobi dar alam-e eslam. Tehran: Šerekat-e ćap va našr-e bejnol-melal, preveli na persijski Mohamad Firuzkuhi i Ruholah Nasrolahi
|
|
Ismail, R.al F. (1997) Islamization of knowledge: General principles and work plan. Herndon, Virginia: International Institute of Islamic Thought, Third Edition, edited by Dr. Abdul Hamid Abu Sulayman
|
|
Ismail, R.al F. (1983) Aslamat al marifa: Al mabadi al amme va huttat al amal. Kuvajt: Dar al buhus al ilmijja bil Kuvajt, preveo na arapski Abd al Varis Said
|
|
Kalberg, S. (2014) Tipovi racionalnosti Maxa Webera - kamen temeljac za analizu procesa racionalizacije kroz povijest. Amalgam, 6-7 (6-7): 79-111
|
|
Louay, S. (2013) Izvori znanja - komparativna studija o islamskim i zapadnim metodama istraživanja. Sarajevo: El-Kalem, s engleskog preveo Mirza Sarajkić
|
|
Madžlisi, B.M. (1983) Bihar al anvar. Bejrut: Muassasat al Vafa
|
|
Mahmud, N. (2012) Emkan-e eslamisazi va bumisazi-je barname-je darsi-je rešte-je olum-e tarbijati. Rahbord-e farhang, 19: 139-168
|
|
Muhammad, L. (2010) Mabani-je hermenotiki-je olum-e edžtemaije eslami, preveo na persijski Mansur Nasiri. Motaleat-e farhangi-edžtemai, 1 (3): 7-42
|
|
Peračković, K. (2002) Max Weber: Sociologija religije. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 11 (4-5): 825-829
|
|
Sadra, M., Muhamed, Š.S. (1960) al Hikma al mutaalija fi al Asfar al aklijja al arbaa. Kom: Manšurat-e Mostafavi
|
|
Sejed, A.A. (2000) Talim o tarbijat-e eslami: barresi va arzjabi-je konferansha-je bejnolmelali-je talim o tarbijat-e mosalmanan 1977-1989. Pažuhešha-je tarbijat-e eslami, preveo na persijski Sejed Mahdi Sadžadi, 1: 77-104
|
|
Taha, D.al A. (2001) Mosahebe: tarh-e marefat-šenasi-je eslami. Baztab-e andiše, 14: 7-14
|
|
Turajhi, F. (1985) Madžma al bahrajn. Bejrut: Dar maktaba al Hilal
|
|
|
|