Metrika

  • citati u SCIndeksu: 0
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:6
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:4

Sadržaj

članak: 4 od 8  
Back povratak na rezultate
2013, vol. 5, br. 2, str. 160-169
Konstruisanje adaptivnih ekologija - u pravcu behaviorističkog modela za arhitekturu
Architectural Association, Design Research Laboratory, London, UK
Ključne reči: behaviorizam; digitalni materijalizam; projektni agent; adaptivna ekologija; kibernetika
Sažetak
György Kepes (Giorgi Kepes) je jednom objavio, 'U našim novim konceputualnim modelima prirode, stabilni, čvrsti svet materije, koji se u prošlosti smatrao trajnim i predodređenim, se shvata kao široko raspršena polja dinamičkih energija. Materija - opipljiva, vidljiva, stabilna supstanca u staroj slici fizičkog sveta - danas se preformuliše u jednu nevidljivu mrežu nukelarnih događaja sa elektronima koji kružeći putanjom skaču sa jedne na drugu orbitu." Fiksne i konačne tendencije koje su nekada služile da kategorišu prirodne i veštačke svetove su učinjene zastarelim. Danas ukrštanja informacija, života i materije prikazuju složenosti koje sugerišu mogućnost mnogo dublje sinteze. U okviru tog konteksta, međutim, arhitektura je primorana da radikalno ponovo formuliše svoj odgovor na nove društvene i kulturne izazove i u jednom ubrzanom procesu urbanizacije. Arhitektura danas mora da učestvuje i da se bavi sredinama bogatim informacijama koje oblikuju naše živote konstruišući računarske okvire koji će omogućiti promene, prihvatajući zahtev za adaptativnim modelima života. Naš pristup rešavanja ovih izazova obuhvata istraživanje sistemskih formi interakcije koja se bavi behavioralnim svojstvima koja su poliskalarna, omogućavajući mreže biodiverziteta koje bi delovale između urbanih konteksta, zgrada I materijala. Jedna bliska korelacija materijala i računarskog sadejstva omogućava pojavu generativno vremenski zasnovanog behaviorističkog modela života, gde uzajamno dejstvo lokalnog posredovanja i podsticaja životne sredine izgrađuju kolektivna uređenja. Za razliku od većine veštačkih objekata, arhitekture ovih objekata nisu ugrađene u planovima, već su pre povezane radnje kojima se upravlja kroz nastajuću kolektivnu interakciju.
Reference
*** (2008) White Heat Cold Logic: British Computer Art 1960-1980. Cambridge, MA: MIT Press
Ball, P. (2009) Shapes. Oxford: Oxford University Press
Bunbury, S. (2005) It's time to learn to love your Dalek. http://www.theage.com.au/articles/2005/05/09/1115584883777.html
Frazer, J. (1995) An Evolutionary Architecture. London: Architectural Association Publications
Glanville, R. (2007) Try again. Fail again. Fail better: The Cybernetics in Design and the Design in Cybernetics. Kybernetes, 36: 9/10, 1199
Kepes, G. (1993) The Nature and Art of Motion. George Braziller
Moholy-Nagy, L. (1947) Vision in Motion. Chicago: P. Theobald
Pask, G. (1970/1971) A Comment, a Case History and a Plan. u: Reichardt J. [ur.] Cybernetic Art and Ideas, London: Studio Vista, 77
Pask, G. (1969) The Architectural Relevance of Cybernetics. Architectural Design, 494
Wardrip-Fruin, N., Montfort, N., ur. (2003) The new media reader. Cambridge, Mass: MIT press
 

O članku

jezik rada: engleski
vrsta rada: izvorni naučni članak
DOI: 10.5937/SAJ1302160S
prihvaćen: 01.06.2013.
objavljen u SCIndeksu: 08.07.2021.

Povezani članci

Nema povezanih članaka