Metrika

  • citati u SCIndeksu: 0
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:52
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:52

Sadržaj

članak: 4 od 13  
Back povratak na rezultate
2019, vol. 25, br. 1, str. 84-91
Prehospitalno zbrinjavanje sinkope
aGradski zavod za hitnu medicinsku pomoć, Beograd
bnema
cPoliklinika Ars medica, Beograd

e-adresasmchitna94@gmail.com
Ključne reči: prolazni gubitak svesti; sinkopa; hitna pomoć; inicijalna procena; tretman
Sažetak
Sinkopa je prolazni gubitak svesti zbog cerebralne hipoperfuzije koji se karakteriše naglim nastankom, kratkim trajanjem i spontanim potpunim oporavkom. Čest je razlog za pozivanje službe hitne pomoći i čini 3% od svih intervencija na terenu. Na osnovu uzroka dele se na: refleksne (neuronalnog porekla), uzrokovane ortostatskom hipotenzijom i kardijalne (kardiovaskularne) sinkope. Uzroci mogu biti od benignih do po život opasnih stanja. Pacijenti sa vazovagalnom sinkopom nemaju porast u morbiditetu ili mortalitet, a pacijenti sa kardijalnom sinkopom imaju 30% veći rizik od iznenadne smrti u toku jedne godine. Početna procena pacijenta sa tranzitornim gubitkom svesti se sastoji od anamneze, fizikalnog pregleda, uključujući merenje krvnog pritiska i standardnog EKG-a. Inicijalna evaluacija omogućava definisanje uzroka sinkope kod 23-50% slučajeva. Za većinu slučajeva sinkope u prehospitalnom zbrinjavanju, potreban je minimalan prehospitalni tretman. Terapijske mere su u direktnoj vezi sa uzrokom sinkope i stratifikacijom rizika. Potrebno je proceniti disajne puteve, disanje i cirkulaciju i zbrinuti ako postoje indikacije. Pacijenta pripremiti i transportovati u odgovarajuću dežurnu bolnicu uz monitoring vitalnih funkcija.
Reference
*** (2018) New Mexico Emergency Medical Services Guidelines: Treatments: First Responder Emt - Basic Emt- Intermediate (Emt-I). Updated September 2018. Table Of Contents, (September)
Brignole, M., Moya, A., de Lange, F.J., Deharo, J.C., Elliott, M.P., Fanciulli, A., i dr. (2018) ESC Guidelines for the diagnosis and management of syncope. Eur Heart J., Jun 1; 39(21)
Čovičković, Š.N., ur. (2013) Nacionalni vodič dobre kliničke prakse za prehospitalno zbrinjavanje hitnih stanja. Beograd: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije - Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča dobre kliničke prakse, 55-57
da Silva, R.M. F. L. (2014) Syncope: epidemiology, etiology, and prognosis. Frontiers in Physiology, 5:
Goyal, P., Maurer, M.S. (2016) Syncope in older adults. J Geriatr Cardiol, Jul; 13(5): 380-86
Lemonick, D.M. (2010) Evaluation of Syncope in the Emergency Department. American Journal of Clinical Medicine, 7: 11-19
Moya, A., Sutton, R., Ammirati, F., Blanc, J.J., Brignole, M., Dahm, B.J., i dr. (2009) Guidelines for the diagnosis and management of syncope. Eur Heart J., (version 2009): 30(21): 2631-71
Patel, P.R., Quinn, J.V. (2015) Syncope: a review of emergency department management and disposition. Clinical and Experimental Emergency Medicine, 2(2): 67-74
Puppala, V.K., Dickinson, O., Benditt, D.G. (2014) Syncope: Classification and risk stratification. Journal of Cardiology, 63(3): 171-177
Shen, W., Sheldon, R.S., Benditt, D.G., Cohen, M.I., Forman, D.E., Goldberger, Z.D., Grubb, B.P., Hamdan, M.H., Krahn, A.D., Link, M.S., Olshansky, B., Raj, S.R., Sandhu, R.K., Sorajja (2017) 2017 ACC/AHA/HRS Guideline for the Evaluation and Management of Patients With Syncope: Executive Summary: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Clinical Practice Guidelines and the Heart Rhythm Societ. Circulation, 136(5):
Shukla, G.J., Zimetbaum, P.J. (2006) Syncope. Circulation, 113(16):
Sutton, R., Benditt, D., Brignole, M., Moya, A. (2010) Syncope: diagnosis andmanagement according to the 2009 guidelines of the Euro-peanSociety of Cardiology. Polskie Archiwum Medycyny Wewnetrznej, 120: 42-47
 

O članku

jezik rada: srpski
vrsta rada: članak
DOI: 10.5937/Halo1901084R
objavljen u SCIndeksu: 04.04.2019.
Creative Commons License 4.0

Povezani članci