2012, vol. 2, br. 3, str. 135-161
|
|
Kako nepravo postaje pravo
How non-legal becomes legal
Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment, Pravni fakultet, Banja Luka, Republika Srpska, BiH
Sažetak
Mnogo je toga u ustavnom uređenju BiH što iznova privlači pažnju. Već je više puta od strane mnogih autora ukazano na mnogobrojne čudnovatosti sadržane kako u slovu njenog ustava, tako i u onome što se odnosi na njegovu primjenu a što se (s važnošću ne samo za ovoj prostor) u američkoj ustavnopravnoj literaturi naziva constitution in action. U zemljama koje imaju ustav u formalnom smislu može se do određene granice razumjeti i tolerisati potreba političkih aktera da u svakodnevnoj međusobnoj političkoj borbi slovo važećeg ustava tumače onako kako to odgovara njihovim trenutnim političkim interesima, makar se za to tumačenje i ne moglo naći ustavno uporište. Takvo razumijevanje, a još više tolerisanje je prihvatljivo jer, u krajnjem, mišljenje ma kog od tih aktera pravno ne obavezuje. Međutim, kada to čini sud koji u pravosudnoj hijerarhiji zauzima najviše mjesto, takva pojava predstavlja istinsku opasnost koja treba zabrinuti svakog dobronamjernog čovjeka. Upravo to pitanje predstavlja predmet ovog rada, s obzirom na to da je način odlučivanja Ustavnog suda BiH u jednom predmetu iz 2000. godine (o konstitutvnosti naroda u BiH) razotkrio spremnost određenih sudija tog suda da svoju funkciju stave u službu ostvarivanja određenih političkih interesa. Za odluku donesenu u tom predmetu (i način na koji je to učinjeno) ne postoji uporište kako u slovu tako ni u duhu Ustava BiH, ali se o tome u BiH danas veoma malo ili gotovo nikako ne govori. Predmet ovog rada je i odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci (iz 2009.), kojom je taj sud na pravno nedopušten način sebe stavio u poziciju institucije koja hoće da izvrši reviziju ustava jedne zemlje, baš kao što je to prije njega učinio i Ustavni sud BiH u pomenutom predmetu iz 2000. godine.
Abstract
There are a lot of things in constitutional legal order in Bosnia and Herzegovina that attracts our attention. It has already been pointed out by many authors and many times that both letter of B&H Constitution and its implementation (what in American constitutional and legal literature is called constitution in action) have a numerous strangeness. In the countries that have constitution in formal sense it can be understood and tolerated in some extent the need of political actors to have a letter of domestic constitution interpreted in a way that correspond to their political interests in their everyday mutual political campaign. Such understanding and toleration are acceptable since, in final, their opinion is not legally binding. But, when the court does so, the court which have a highest place in judiciary, such appearance is a true dangerous and every well meaning man should be worried for that. Exactly such question is a topic of this paper. It is so due to the fact that a way on which Constitutional Court of B&H decided in a case from 2000 (on constitutionality of the peoples in B&H) unmasked readiness of some judges of that Court to put their functions in service of a realization of certain political interests. There is no ground neither in the letter nor in the spirit of B&H Constitution for the decision they took in that case, and today it (this case) is few bespoken here in B&H. Decision of European Court on Human Rights in case Sejdic-Finci (from 2009) is also subject of this paper. By this decision the European Court illegally put itself into position of institution which wants to make a constitutional revision in an unconstitutional way, just as it was done before by the Constitutional Court of B&H in the aforesaid case from 2000.
|