- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:8
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:4
|
|
2019, vol. 8, br. 2, str. 19-48
|
Političke poslanice i praktična socijalna misao u islamu - s posebnim osvrtom na životno delo Nizamul-Mulka i Rašidudina Fazlulaha
Political epistles and practical social thought in Islam: With special reference to the lifework of Nizam al-Mulk and Rashid al-Din Fazlullah
Sažetak
Političke poslanice, odnosno savetnički dvorski spisi, čine veoma ozbiljan segment islamske intelektualne baštine, pogotovu kada je reč o socijalnoj misli. Takvi spisi su bili uobičajeni i pre pojave islama, u predelima gde su vladali Persijanci, a ponovo su se pojavili tek u periodu seldžučkih vladara. Prvu zvaničnu političku poslanicu u islamu napisao je slavni seldžučki vezir Persijanac Hadže Nizamul-Mulk. Njegova poslanica nosila je naziv Sijasatname, što doslovno znači "politička poslanica" - pa otuda i taj novi naziv takve prozne literature. Ove poslanice su zapravo bile knjige ili leci napisani vladarima, i obuhvatale su poruke i savete o načinu vođenja države, o društvenom životu, o socijalnoj pravdi, o odnosu između religije i društvenog života, o obrazovanju i vaspitanju, o lečenju, o ekonomiji i o mnogim drugim aspektima socijalnoga života. Pisali su ih najčešće veziri, savetnici, ministri, ali gdekada i pravnici, verski autoriteti, filozofi, pa čak i mistici. Postoje tri vrste političkih poslanica. Prvu grupu čine poslanice koje su pisali veziri, savetnici i druga izvršna lica unutar vladalačke garniture. Osnovna karakteristika ovakvih poslanica jeste njihov pogled iznutra na vlast. Drugu grupu političkih poslanica čine eseji u stilu današnjih otvorenih pisama koje su za sobom ostavljali istaknuti predstavnici religijske misli. Ovu grupu zbog normativnog karaktera njenog sadržaja treba jasno razlikovati od naučnih traktata o socijalnim naukama ili drugim društvenim temama. Treća grupa političkih poslanica više se osvrće na proteklo stanje. U toj grupi poslanica autor ne nudi jasan uvid u budućnost, ne daje konkretne preporuke niti spominje bilo kakve normativne vrednosti ka kojima bi vladari ili njihovi veziri trebalo da se kreću. On samo napominje tradiciju pređašnjih kraljeva i sultana dinastije iz koje potiče vladar, i tako implicitno ukazuje na ono što se očekuje od njegove vlasti. Mi u ovom radu nastojimo najpre da razjasnimo razne karakteristike i svojstva političkih poslanica kako bismo istražili kakav je bio njihov uticaj na razvoj opšte socijalne misli u islamu. Da bismo postigli što bolje rezultate, osvrnućemo se detaljnije na doprinos dve najznačajnije ličnosti u istoriji političkih poslanica. Prvi je bio Nizamul-Mulk, slavni seldžučki vladar, a drugi je Hadže Rašidudin Fazlulah, veliki vezir u ilkanatskom periodu.
Abstract
Political epistles, or advisory court papers, form a very serious segment of Islamic intellectual heritage, especially when it comes to social thought. Such scriptures were common even before the advent of Islam, in areas where Persians ruled, and they only reappeared during the period of Seljuk rulers. The famous Seljuk vizier, Persian Nizam al-Mulk, wrote the first official political message in Islam. His epistle was called Siyasat-nama, which literally means "political epistle" - hence the new name of such prose literature. These epistles were actually books or leaflets written for rulers, and contained messages and advice on how to run the country, about social life, social justice, the relationship between religion and social life, education and care, healing, economy and many other aspects of social life. They were mostly written by viziers, advisers, ministers, but sometimes lawyers, religious authorities, philosophers, and even mystics. There are three types of political epistles. The first group consists of epistles written by viziers, advisers, and other executives within the ruling set. The basic characteristic of such epistles is their inward view of power. The second group of political epistles consists of essays in the style of today's open letters, which were left behind by prominent representatives of religious thought. Because of the normative nature of its content, this group should be clearly distinguished from scientific treatises on social sciences or other social topics. The third group of political epistles rather looks back on the past. In this group of epistles, the author does not offer a clear insight into the future, does not make specific recommendations, nor does he mention any normative values towards which rulers or their viziers should move. He merely points to the tradition of the earlier kings and sultans of the dynasty from which the ruler originated, and thus implicitly indicates what is expected of his rule. In this paper, we first seek to elucidate various features and characteristics of political epistles, in order to find out what their impact on the development of general social thought in Islam was. In order to achieve the best results, we will look more closely at the contributions of the two most significant figures in the history of political epistles. The first was Nizam al-Mulk, the famous Seljuk ruler, and the second, Rashid al-Din Fazlullah, the great vizier in the period of Ilkhanate.
|
|
|
Reference
|
|
Amidi, A.I.M. (1987) Tasnifu Gurar al-hikam va durar al-kalim. Kom: Daftar-e tabligat
|
|
Amiri, Z. (2013) Sijasat-e Hadže Nizamul-Mulk dar tasis-e madares-e nezamije. Tarih-pažuhi, 14(4): 1-22
|
|
Azad-Armaki, T. (2013) Tarih-e tafakor-e eđtemai dar eslam: Az agaz ta doure-je moaser. Tehran: Elm, jedanaesto izdanje
|
|
Behzadi, M. (2016) Andišeha-je sijasi-je Hadže Nizamul-Mulk Tusi. Džundišapur, 2(6): 15-33
|
|
Fejrahi, D. (2011) Kodrat, daneš va mašruijat dar eslam. Tehran: Našr-e nej
|
2
|
Hadžajlić, M. (2012) Božansko znanje i sloboda volje. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 1, br. 1, str. 45-67
|
2
|
Halilović, M. (2017) Hadže Nasirudin Tusi i socijalna etika. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 1, str. 71-97
|
|
Halilović, M. (2018) Osnove socijalne filozofije Abu Nasra Farabija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 7, br. 1, str. 59-86
|
5
|
Halilović, S. (2013) Politika i etika od tradicije do moderniteta s osvrtom na Farabijevu političku filozofiju. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 2, br. 2, str. 81-96
|
1
|
Halilović, S. (2018) Ali Abdurazik i teorija odvojenosti islama i politike - kritičko vrednovanje. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 7, br. 1, str. 1-31
|
|
Halilović, T. (2018) Ontološka analiza slobodne volje u duhovnoj tradiciji Islama. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 7, br. 2, str. 1-27
|
|
Hamedani, R.F. (1945) al-Mukatibat ar-Rašidija. Lahore: Punjab Educational Publishers, priredio Šafi Muhamed
|
|
Hamedani, R.F. (1995) Džami at-tavarih. Tehran: Ekbal, priredio Bahman Karimi, četvrto izdanje
|
|
Hedajati, A. (1999) Soluk-e sijasi-je Nizamul-Mulk. Hokumat-e eslami, 4(1): 210-238
|
|
Heller, A. (2015) Renaissance man. Abingdon: Routledge
|
|
Kaderi, H. (2016) Andišeha-je sijasi dar eslam va Iran. Tehran: Samt, petnaesto izdanje
|
|
Kisaji, N. (1979) Madares-e nezamije va tasirat-e elmi va eđtemai-je an. Tehran: Tehranski univerzitet
|
2
|
Meškini, A. (2003) Tahrir al-mavaiz al-adadija. Kom: al-Hadi
|
|
Mortazavi, M. (2013) Masael-e asr-e Ilhanan. Tabriz: Univerzitet u Tabrizu
|
|
Nepoznati autori Tarih-e Sistan. Tehran: Zovar, poslednje izdanje uredio Mohamad Taki Bahar
|
|
Nizamul-Mulk, A.A.H.I.A.H. (1887) Vasaja. Mumbaj
|
|
Nizamul-Mulk, A.A.H.I.A.H. (1955) Sijasatname. Tehran: Tahuri, korigovao i komentarisao Muhamed Kazvini
|
|
Nizamul-Mulk, A.A.H.I.A.H. (1979) Sijasatname. Tehran: Đibi, priredio Džafar Šoar
|
|
Price, C. (1985) Tarih-e honar-e eslami. Tehran: Elmi va farhangi, preveo na persijski jezik Masud Radžabnija
|
|
Randžbar, M. (2008) Sijasatname-nevisi dar Iran. Olum-e sijasi, 43 (6): 138-159
|
|
Tabatabai, D.S. (2003) Zaval-e andiše-je sijasi dar Iran: Goftar dar mabani-je nazari-je enhetat-e Iran. Tehran: Kavir
|
|
Tabatabai, S.D. (2007) Dibaćei bar nazarije-je enhetat dar Iran. Tehran: Negah-e moaser, sedmo izdanje
|
|
Tabatabai, S.D. (2008) Ibn Haldun va olum-e eđtemai. Tehran: Tarh-e nou, drugo izdanje
|
|
Tabatabai, S.D. (1996) Hadže Nizamul-Mulk. Tehran: Tarh-e nou
|
|
Velajati, A.A. (2016) Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Beograd: Centar za religijske nauke 'Kom, preveo s persijskog jezika Muamer Halilović
|
|
|
|