Metrika

  • citati u SCIndeksu: 0
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:0
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:0

Sadržaj

članak: 3 od 3  
Back povratak na rezultate
2014, vol. 38, br. 3, str. 1329-1348
Pravednost u liberalnoj i agonističkoj perspektivi
Institut za političke studije, Beograd, Srbija

e-adresavesna.stankovic.pejnovic@gmail.com
Projekat:
Demokratski i nacionalni kapaciteti političkih institucija Srbije u procesu međunarodnih integracija (MPNTR - 179009)

Ključne reči: liberalizam; pravednost; agonističko; Fridrih Niče; Hana Arent; Karl Šmit
Sažetak
Savremeni liberalno-demokratski sistemi utemeljeni su na načelima vladavine većine, vladavine prava i socijalne pravde. Liberali teže području slobode bez prisile kao ostvarenje fundamentalnog aspekta slobode jer nemaju poverenja u moć, te samu neutralnost opravdavaju pravednošću koja se temelji na jednakom odnosu prema svim pojedincima, budući da su mišljenja da upravo neutralnost javne sfere pruža jednake mogućnosti svakom pojedincu. Agonistička perspektiva, koja naglasak upravo stavlja na nužnost postojanja sukoba i borbe, smatra da je demokratija oblik propadanja organizovane snage, a institucionalnost zarobljava čoveka. U neutralnoj i nepristranoj javnoj sferi, liberali prava ne smatraju kao nešto što država 'daje' svojim članovima, nego su ona granica preko koje država i njen pravni poredak ne smeju preći. Cilj rada je prikazati da iako je liberalizam usmeren na trajno održanje ustanovljenih seta normi pravednosti, jednakosti i slobode i ograničavanju upotrebe moći, agonistički pristup ukazuju na njegove limite kroz borbu za samoostvarenje, te isticanjem političkoga koje znači odustajanje od sigurnosti statusa quo. Filozofi poput Ničea (Nietzschea), Arent (Arendt) i Šmita (Schmitta) smatraju da aktivna politika u temelju mora biti 'agonistička', utemeljena na isticanju moći, a ne njezinom ograničavanju, budući se u njezinom delovanju različitost okuplja u zajedničkom delovanju sa ciljem promocije svojih ciljeva, suprotstavljanju perspektiva, dok zakonodavna i institucionalna osnova moraju biti samo okvir za artikuliran prostor slobode. Veštački stvoren svet zakona i institucija limitiran je: u njemu ne postoji politika pregovaranja i argumenata. Put do stvaranja pravednosti je put samoostvarenja kroz ponovno utemeljenu autonomiju javne sfere i političko djelovanje. Jednakost moći treba biti temelj same ideje pravednosti.

O članku

jezik rada: srpski
vrsta rada: pregledni članak
objavljen u SCIndeksu: 08.07.2015.

Povezani članci

Nema povezanih članaka