2016, vol. 68, iss. 3, pp. 7-28
|
Globalization between the end and the return of history
Globalizacija između kraja i povratka istorije
Abstract
Globalization as a social concept based on the principle of universalism announced the beginning of a new era and a model of international society which would mean a sort of an end of historical cycles. Optimistic faith in progress was one of the driving ideas of the concept. A hope was awakened that a new era of human history was starting, and globalization was one of the most popular concepts of the global society. The nature and dynamics of relationships in international politics, which is torn between the vision of a global society and the increasingly stronger political practice, continuing throughout the history of human civilization, unambiguously confirm that globalization is “not working”, that its power subsides and that the concept of the contemporary global society arrangement is ever less credible. The global financial collapse that befell the world in 2008 represents the most convincing indication that most of globalization is discredited, and the faith in a united mankind is increasingly less desirable concept. The world with globalization has not become one of the best possible worlds, as announced earlier. A multitude of people have found themselves in social, economic and political wasteland. It has been exactly the processes of establishing the world society, which would be based on liberal and democratic qualities, that have had a great influence on the radical desocialization of areas throughout the contemporary world. Strong deficiencies of the global world order have intensified many political, social and religious disintegrative processes It has turned out that the announcement of the globalization having started the era of international rapprochement was wrong. At the same time, ever more strong interdependence of contemporary societies, based on the technological achievements of the postindustrial world, has expanded the range of issues that call for the global approach.
Sažetak
Globalizacija kao društveni koncept koji se temelji na principu univerzalizma najavila je početak novog vremena i jednog modela međunarodnog društva koje će značiti svojevrstan kraj istorijskih ciklusa. Optimistička vera u progres bila je jedna od nosećih ideja tog koncepta. Probuđena je nada da počinje novo doba ljudske istorije, a globalizacija je jedan od najpopularnijih koncepata globalnog društva. Karakter i dinamika odnosa u međunarodnoj politici, koja je rastrzana između vizije globalnog društva, ali i sve snažnije političke prakse, koja ima svoj neprekidni kontinuitet kroz čitavu istoriju ljudske civilizacije, nedvosmisleno potvrđuju da globalizacija “ne radi”, da jenjava njena snaga i da je sve manje kredibilan koncept uređenja savremenog svetskog društva. Globalni finansijski kolaps koji je pogodio svet 2008. godine predstavlja najuverljiviji pokazatelj da je veći deo globalizacije diskreditovan, a vera u ujedinjeno čovečanstvo sve je manje poželjan koncept. Svet sa globalizacijom nije postao jedan od najboljih mogućih svetova, kako je najavljivano. Mnoštvo ljudi našlo se na socijalnom, ekonomskom i političkom bespuću. Pokazalo se da su upravo procesi uspostavljanja svetskog društva, koje bi se zasnivalo na liberalnim i demokratskim kvalitetima, uveliko uticali na radikalnu desocijalizaciju prostora širom savremenog sveta. Snažne manjkavosti globalnog svetskog poretka intenzivirali su brojne političke, socijalne i verske dezintegrativne procese, pa se ispostavilo da je bila pogrešna najava da je sa globalizacijom otpočela era međunarodnog približavanja. Istovremeno, sve izraženija me đuzavisnost savremenih društava, zasnovana na ostvarenjima tehnoloških dometa postindustrijskog društva, proširila je spektar pitanja koja podrazumevaju globalni pristup.
|