Metrika

  • citati u SCIndeksu: 0
  • citati u CrossRef-u:0
  • citati u Google Scholaru:[]
  • posete u poslednjih 30 dana:15
  • preuzimanja u poslednjih 30 dana:8

Sadržaj

članak: 9 od 35  
Back povratak na rezultate
2020, vol. 52, br. 1-2, str. 141-149
Mehanizmi delovanja konspirativnih teorija
aUniverzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Srbija
bVisoka škola za kriminalistiku i bezbednost u Nišu, Niš + Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Srbija
Ključne reči: konspirativne teorije; socijalni motivi; kognitivne sposobnosti; integritet ličnosti; kritičko razmišljanje
Sažetak
U radu se razmatraju razlozi zbog kojih nastaju konspirativne teorije, a odnose se na želju za pripadanjem, održanjem, bliskošću sa članovima grupe, očuvanjem pozitivne slike o sebi i zajednici. Izložene su teorije i rezultati istraživanja o psihološkim faktorima za koje se pretpostavlja da utiču na nastanak teorija zavere. Autori zaključuju da verovanje u teorije zavere u velikoj meri zavisi od epistemoloških, egzistencijalnih i društvenih motiva. Istraživanja još nisu pokazala da ove teorije služe zadovoljenju tih motiva i moguće je čak i suprotno, odnosno da ove teorije uopšte ne jačaju društvenu koheziju, ne dovode do poboljšanja samopouzdanja i pozitivnije slike o sebi, odnosno grupi kojoj pripadamo. Važna pitanja ostaju otvorena i potrebno je uraditi više istraživanja o posledicama verovanja u teorije zavere, posebno na ranjivim i ugroženim populacijama, za koje je utvrđeno da imaju najviše motivacije da ove teorije prihvate. Tendencija da se prihvataju teorije zavere je fenomen pod uticajem velikog broja faktora. Neki od tih faktora odnose se na pripadnost nižem socioekonomskom sloju, niži obrazovni nivo, tendencija da se eksternalizuje vlastita odgovornost za životne neuspehe, ili da se zanemare genetski i vaspitni činioci koji su doveli do toga. Ovu pojavu determiniše i status mentalnog zdravlja. Slabo integrisane, duboko nesigurne ličnosti koje nisu prevazišle šizoidno-paranoidnu poziciju razvoja, sklone su da okolinu opažaju kao persekutivnu i ugrožavajuću, kako bi na ovaj način zaštitili vlastiti self od dublje dezintegracije.
Reference
*** (2020) False Prophets Series -Part 1: Nostradamus. Aveilable from: https://www.manyprophetsonemessage.com/2018/03/27/falseprophets-series-part-1-nostradamus/, Date accessed: 15. 03. 2020
Bilewicz, M., Winiewski, M., Kofta, M., Wójcik, A. (2013) Harmful ideas: The structure and consequences of anti-Semitic beliefs in Poland. Political Psychology, 34(6): 821-39
Cichocka, A., Marchlewska, M., de Zavala, G.A. (2016) Does self-love or self-hate predict conspiracy beliefs?: Narcissism, self-esteem, and the endorsement of conspiracy theories. Social Psychological & Personality Science, 7(2): 157-66
Douglas, K.M., Sutton, R.M., Cichocka, A. (2017) The Psychology of Conspiracy Theory. Assotiation for Psychology Science, 26(6): 538-42
Fichte, J.G. (1889) The science of knowledge. London: Trubner & CO, Ludgate Hill
Garencieres, T. (1672) The true prophecies or prognostications of Michael Nostradamus physician. London: Thomas Ratcliffe
Heider, F. (1958) The psychology of interpersonal relations. New York: John Wiley & Sons
Klajn, M. (1990) Zavist i zahvalnost. Beograd: Nolit
Mcconnachie, J., Tudge, R. (2013) Rough guide to conspiracy theories. London: Apa Publications
Rot, N. (1990) Socijalna psihologija. Beograd: ZUNS
Sapountzis, A., Condor, S. (2013) Conspiracy accounts as intergroup theories: Challenging dominant understandings of social power and political legitimacy. Political Psychology, 34(5): 731-52
 

O članku

jezik rada: srpski
vrsta rada: članak
DOI: 10.5937/PsihDan2001141S
objavljen u SCIndeksu: 26.03.2021.
Creative Commons License 4.0

Povezani članci

Nema povezanih članaka