2010, br. 126-2, str. 11-23
|
|
Ritualno i plesno pamćenje u usmenoj kulturi
Ritual and dance memory in oral culture
Centar za filozofiju medija i mediološka istraživanja, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Ne pojavljuju se pojedini umjetnički oblici slučajno u određenim epohama. Umjetnosti zadovoljavaju određene ljudske potrebe, ali su jednako tako u 'dosluhu' s dominantnim tehnologijama koje određuju svoje vrijeme. Fenomenu umjetnosti Maršal Mekluan (Marshall McLuhan) pristupa iz horizonta promišljanja ljudskih ekstenzija i njihova utjecaja na ljudsko iskustvo. Ono umjetničko (u ovom slučaju plesno) promišlja se u ravni razumijevanja tehnologija koje su čovjeku na raspolaganju, odnosno koje nisu na raspolaganju. Ples se promatra u kontekstu njegova značenja za razumijevanje predpismenih civilizacija. Kontekst je to u kojemu je presudnije razumjeti napredovanje predpismenog ljudskog duha od eventualnih obrisa umjetničkoga u plesu ranih civilizacija. Hipnotič ko suvremenih mas-medija ima svoje izvore i u hipnotičkim korijenima plesnih zavođenja plesova iz vremena predpismenih civilizacija. Otuda i veza između zavodničkih plesova i hipnotizma suvremenih mas-medija, o čijim tehnološkim korijenima piše Mekluan. Promišljanje o plesu iznova stavlja u pitanje ispravnost putanje ljudske civilizacije, temeljene na putokazima tehnologija. Utoliko je mišljenje plesa potreban otklon i distanca za misao koja ne želi biti zarobljenom.
Abstract
It is not by chance that individual art forms appear in specific time periods. Art satisfies certain human needs but is also connived with the dominant technologies which determine their time. Marshall McLuhan approaches the phenomenon of art from the point of view of deliberating human extensions and their influence on the human experience. The artistic (in this case, dance) is deliberated on the level of understanding technologies that are and are not available to Man. Dance is seen in the context of its importance for the understanding of preliterate civilizations. This is a context in which it is more crucial to understand the advancement of the preliterate human spirit than possible outlines of the artistic in the dances of early civilizations. The hypnotic quality of contemporary mass media also has its sources in the hypnotic roots of seduction by dance of the dances dating from the time of preliterate civilizations. Hence the connection between the seduction dances and hypnotism of contemporary mass media and their technological roots of which McLuhan writes. Deliberation on dance once again raises the question of correctness of the path of human civilization based on the directions of technologies. Therefore the deliberation on dance requires distance and deflection for the thought which does not wish to be imprisoned.
|