- citations in SCIndeks: 0
- citations in CrossRef:0
- citations in Google Scholar:[
 ]
- visits in previous 30 days:6
- full-text downloads in 30 days:5
|
|
|
2019, vol. 8, iss. 3, pp. 1-29
|
|
From the court theorist to a social critic: An analysis of Muhammad Ghazali's social thought
Od dvorskog teoretičara do socijalnog kritičara - analiza socijalne misli Muhameda Gazalija
Abstract
In the years when the Seljuks practically ruled the Muslim caliphate and built their institutions unobstructedly even in Baghdad, one of the greatest representatives of Islamic thought, Muhammad Ghazali, emerged. Known among historians of science for his encyclopaedic knowledge, Ghazali often addressed social topics and issues in his works. The great Seljuk vizier Nizam al-Mulk had great confidence in him, both because of his unquestionable scientific and intellectual readiness, and because of the similar ideological views they both championed. Specifically, they both followed the Shafi'i law school, while in theological terms they strongly advocated Asharite views. This was true, however, in the early period of Ghazali's life, which is why Nizam offered him to be the rector of the Nizamiyyah University he had recently built in Baghdad. This conceptual resemblance suited Nizam perfectly, because, when founding the university, his idea was to affirm the Shafi'i and Asharite conceptual platform in an academic and scientific way. However, Ghazali's life did not remain uniform until the end. Several reasons led to a great cognitive, intellectual and spiritual change in Ghazali. During the crisis he was going through, Ghazali decided to change his lifestyle completely. He left Baghdad and embarked on a journey without a clear destination, which lasted for several years and finally ended with a pilgrimage to Mecca. During his journey and the crisis of his life, he decided to reconstruct seriously his approach to political as well as social engagement in general. He preferred a lonely life away from the hustle and bustle of the city. Some historians believe that this change also influenced his social theory. To confirm their point of view, they frequently refer to a book he wrote in the last years of his life, in which he often deviates from his primary views related to social topics. How right are these historians? Do we really notice any revolutionary change in social attitudes in Ghazali's life and his works? In this paper, we will try to find the answers to these questions.
Sažetak
U godinama kada Seldžuci praktično vladaju muslimanskim kalifatom i svoje institucije neometano grade čak i u Bagdadu, pojavljuje se jedan od najvećih predstavnika islamske misli, Muhamed Gazali. Poznat među istoričarima nauke po svom enciklopedijskom znanju, Gazali je u svojim delima neretko obrađivao i socijalne teme i probleme. Veliki seldžučki vezir Nizamul-Mulk imao je veliko poverenje u njega, kako zbog njegove neupitne naučne i intelektualne spremnosti, tako i zbog sličnih idejnih stavova koje su obojica zagovarali. Naime, obojica su sledili šafijsku pravnu školu, dok su u teološkom smislu oštro zagovarali ašaritske stavove. Tako je, doduše, bilo u ranom periodu Gazalijevog života, zbog čega mu je Nizam ponudio da bude rektor univerziteta nizamija koji je nedavno sagradio u Bagdadu. Ta idejna sličnost je Nizamu i te kako odgovarala jer je njegova ideja pri otvaranju tog univerziteta bila da se na akademski i naučni način afirmiše šafijska i ašaritska idejna platforma. No, Gazalijev život nije do kraja ostao jednoobrazan. Nekolicina razloga dovela je do velike saznajne, intelektualne i duhovne promene kod Gazalija. Tokom krize kroz koju je prolazio, Gazali je odlučio da potpuno promeni svoj stil života. Napustio je Bagdad i uputio se na put bez jasnog cilja, koji je potrajao nekoliko godina, a koji se napokon okončao hodočašćem u Meki. Tokom putovanja i kriznog perioda života odlučio je da, između ostalog, ozbiljno rekonstruiše i svoj pristup političkom ali i uopšte socijalnom angažmanu. Preferirao je usamljenički život, daleko od gradske vreve i galame. Neki istoričari veruju da je ta promena uticala i na njegovu socijalnu teoriju. A da bi potvrdili svoj stav, oni se vrlo često osvrću na knjigu koju je napisao poslednjih godina života, a u kojoj neretko odstupa od svojih primarnih stavova kada su socijalne teme u pitanju. Koliko su ti istoričari u pravu? Da li u Gazalijevom životu i u njegovim delima zaista primećujemo neku revolucionarnu promenu u socijalnim stavovima? U ovom radu pokušaćemo da pronađemo odgovore na ova pitanja.
|
|
|
|
References
|
|
|
Abdul-Halik, F. (1998) Fi al-fikh as-sijasi al-islami. Kairo: Dar aš-šark
|
|
|
Bakar, O. (2010) Classification of knowledge in Islam. Mašhad: Pažuhešha-je eslami, preveo na persijski jezik Džavad Kasemi, prolegomenom opremio Sejed Hosein Nasr
|
|
  
|
Džilo, H., Mehmedi, Š. (2018) Filozofizacija Eš'arijevog učenja. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 7, br. 1, str. 33-57
|
|
|
Fahuri, H., Al-Džar, H. (1998) Tarih-e falsafe dar đahan-e eslam. Tehran: Elmi va farhangi, preveo na persijski jezik Abdol-Mohamad Ajati, peto izdanje
|
|
|
Foruzani, A. (2015) Saldžukijan: Az agaz TA farđam. Tehran: Samt
|
|
|
Gazali, M. Al-Fazaih al-batinija. Kairo, prolegomenom opremio Faradž Derviš
|
|
|
Gazali, M. (1965) Sirr al-alamajn va kašfu ma fi ad-darajn. Nedžef: Matba'a an-Numan, četvrto izdanje
|
|
|
Gazali, M. (1983) Fazail al-anam. Tehran: Babak
|
|
1
|
Gazali, M. (1993) Tahafut al-falasifa. Bejrut: Dar al-fikr
|
|
|
Gazali, M. (1996) Al-Munkiz min ad-dalal. Bejrut: Dar al-Andalus
|
|
|
Gazali, M. (1997) Ihjau ulum ad-din. Tehran: Elmi va farhangi, preveo na persijski jezik Moajedodin Harazmi, četvrto izdanje
|
|
|
Gazali, M. (2015) Makatib-e farsi. Tehran: Hekmat
|
|
|
Halabi, A.A. (1993) Tarih-e falsafe dar Iran va đahan-e eslami. Tehran: Asatir
|
|
5
|
Halilović, S. (2014) Gnostička hermeneutika u islamu s posebnim osvrtom na transcendentnu filozofiju Mula Sadre Šrazija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 3, br. 2, str. 1-20
|
|
7
|
Halilović, T. (2012) Originalnost islamske filozofije. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 1, br. 1, str. 1-17
|
|
3
|
Halilović, T. (2015) Poreklo materije u Mula Sadrinoj filozofiji. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 4, br. 2, str. 35-51
|
|
5
|
Halilović, T., Halilović, S., Halilović, M. (2015) Kratka istorija islamske filozofije. Beograd: Centar za religijske nauke Kom, drugo izdanje
|
|
|
Hilmi, A.K. (2011) Doulat-e Saldžukijan. Kom: Pažuhešgah-e houze va danešgah, preveli na persijski jezik Abdolah Naseri Taheri, Hodžatolah Džudaki i Farahnaz Afzali
|
|
|
Ibn, D.A.A. (1992) Al-Muntazam fi tarih al-muluk va al-umam. Bejrut: Dar al-kutub al-ilmija
|
|
|
Kaderi, H. (1991) Andiše-je sijasi-je Gazali. Tehran: Daftar-e motaleat-e sijasi va bejnolmelali
|
|
|
Mahmasani, S. (1979) Falsafe-je kanungozari dar eslam. Tehran: Amir Kabir, preveo na persijski jezik Esmail Golestani, drugo izdanje
|
|
|
Minavi, M. (1932) Name-je Tanser be Gaštasp. Tehran
|
|
|
Mostoufi, K.H. (1982) Tarih-e gozide. Tehran: Donja-je ketab
|
|
|
Rafi'i, B. (2012) Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju. Sarajevo: Fondacija 'Mulla Sadra, preveli s persijskog jezika Lutfi Akbaš i Sedad Dizdarević
|
|
|
Satarzade, M. (2016) Saldžukijan. Tehran: Samt
|
|
|
Tabatabai, D. (1988) Daramadi falsafi bar tarih-e andiše-je sijasi dar Iran. Tehran: Daftar-e motaleat-e sijasi va bejnol-melali: Našr-e farhang-e eslami
|
|
7
|
Velajati, A.A. (2016) Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Beograd: Centar za religijske nauke 'Kom, preveo s persijskog jezika Muamer Halilović
|
|
|
|
|