- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:14
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:3
|
|
2020, vol. 9, br. 2, str. 1-38
|
Klasifikacija savremenih saznajnih tokova u islamskom svetu s posebnim kritičkim osvrtom na neomutazilizam
A classification of contemporary cognitive currents in the Islamic world with specific critical reference to neo-mu'tazilism
Sažetak
Jedan od novijih tokova mišljenja u savremenom islamskom svetu, koji je sve dominantniji, razvija se na marginama društvenog i kognitivnog kredibiliteta moderne racionalnosti. Osnovno metodološko usmerenje koje karakteriše ovaj saznajni tok moglo bi reafirmisati istorijsko sećanje na mutazilizam, klasičnu teološku školu u islamu poznatu po tome što su njeni predstavnici snažno promovisali primarni značaj racionalnog razmišljanja. Svejedno je da li ćemo prihvatiti da zbog toga ove nove muslimanske mislioce nazovemo neomutazilitima, a mnogo važnije će biti da jasno odredimo njihovu kognitivnu poziciju u ukupnoj klasifikaciji saznajnih tokova u današnjem islamskom svetu. Naime, danas prepoznajemo četiri generalna toka muslimanskog mišljenja: (1) kontinuitet istorijskog intelektualnog nasleđa, (2) mehaničku promociju modernog saznanja, (3) kritiku modernizma iz perspektive islamske intelektualne tradicije i (4) rekonstrukciju istorijskog nasleđa islama iz perspektive ekskluzivnog kredibiliteta modernog saznanja. U okviru poslednjeg toka mišljenja, u ovoj opštoj saznajnoj klasifikaciji u savremenim uslovima islamskog sveta, od ključnog značaja će biti da razlikujemo dve grupe, a to su: (1) rani muslimanski reformisti koji nisu stručno poznavali unutrašnje strukture i skrivene filozofske principe moderne nauke, (2) noviji mislioci koji ni na koji način nisu povezani s istorijskom baštinom islamskog klasičnog saznanja, već ispod plašta popularnih religijskih pojmova redukuju ključne elemente islamskog doktrinarnog i ontološkog stadijuma u korist ekskluzivne autoritativnosti logičkih struktura moderne racionalnosti. Ovi potonji mislioci se obično deklarišu kao neomutaziliti i korenitom rekonstrukcijom kulturnog i civilizacijskog bića islama u stvari diskredituju društvenu poziciju savremenih predstavnika klasičnog islamskog intelektualnog nasleđa, koji u nekoliko poslednjih decenija obnavljaju unutrašnje izvore civilizacijske moći islama u uslovima opšte reafirmacije religijskih vrednosti. U tom kontekstu, bolje ćemo razumeti novije promene u ravnoteži globalne moći i modele po kojima moderni Zapad reorganizuje obuhvatne kapacitete svoje političke, medijske i čak akademske autoritativnosti s ciljem dugoročnog učvršćenja novih intelektualnih i obrazovnih struktura u savremenom islamskom svetu na marginama moderne racionalnosti.
Abstract
One of the recent currents of thought in the contemporary Islamic world, which is becoming increasingly dominant, is developing on the margins of social and cognitive credibility of modern rationality. The basic methodological orientation that characterizes this cognitive current could reaffirm the historical memory of mu'tazilism, a classical theological school in Islam known for the fact that its representatives strongly promoted the primary importance of rational thinking. It does not matter whether we will accept to call these new Muslim thinkers NEO-mu'tazilites because of that - what will be much more important is to clearly determine their cognitive position in the overall classification of cognitive currents in the contemporary Islamic world. In fact, today we recognize four general currents of Muslim thought: (1) continuity of historical intellectual heritage, (2) mechanical promotion of modern knowledge, (3) critique of modernism from the perspective of Islamic intellectual tradition, (4) reconstruction of Islamic historical heritage from the perspective of exclusive credibility of modern knowledge. In this general cognitive classification in the contemporary conditions of the Islamic world, it will be crucial to distinguish two groups within the last current of thought, namely: (1) early Muslim reformers who were not experts in internal structures and hidden philosophical principles of modern science, (2) newer thinkers who are in no way connected with the historical heritage of Islamic classical knowledge, but under the cloak of popular religious terms reduce the key elements of the Islamic doctrinal and ontological stage in favour of the exclusive authority of the logical structures of modern rationality. These latter thinkers, who usually declare themselves as NEO-mu'tazilites, by essential reconstruction of the cultural and civilizational being of Islam, in fact discredit the social position of contemporary representatives of the classical Islamic intellectual heritage, who in the last few decades have renewed the internal sources of Islamic civilizational power in conditions of general reaffirmation of religious values. In this context, we will understand better the recent changes in the balance of global power and the models by which the modern West is reorganizing comprehensive capacities of its political, media and even academic authorities in order to consolidate in the long run new intellectual and educational structures in the contemporary Islamic world on the margins of modern rationality.
|
|
|
Reference
|
|
Arab-Salehi, M., ur. (2014) Đarjanšenasije e'tezale nou. Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami
|
|
Bakilani, A.B. (1993) At Takrib va al iršad. Bejrut: Muassasat ar risala, I tom
|
|
Džabraili, M. (2014) Mosahebe ba hodžatol eslam doktor Džabraili. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 125-152
|
|
Džavadi, K. (2014) Mosahebe ba doktor Kasem Džavadi. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 155-173
|
|
Džurdžani, Š. (1994) Šarh al Mavakif. Kom: Aš Šarif ar Razij, VIII tom, 2. izdanje
|
|
Elmi, M. (2014) Mosahebe ba hodžatol eslam doktor Elmi. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 33-56
|
|
Eslami, R. (2005) Madhale elme fekh: Advar, manabe, mafahim, ketabha va redžale fekhe mazahebe eslami. Kom: Markaze modirijate Houzeje elmijeje Kom
|
|
Espozito, D.L., ur. (2002) Oksfordska istorija islama. Beograd: Clio, preveo s engleskog Đorđe Trajković
|
3
|
Halilović, M. (2019) Islam i sociologija religije. Beograd: Centar za religijske nauke Kom
|
|
Halilović, S. (2016) Idžtihad i Islam u duhu vremena kod Muhameda Ikbala i Alija Šarijatija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 1, str. 57-84
|
|
Halilović, S. (2016) Ismail Faruki i islamizacija znanja - kritički osvrt. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 3, str. 67-94
|
2
|
Halilović, S. (2016) O stupnjevima razuma u islamu u odgovoru na Arkunovu kritiku islamskog razuma. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 2, str. 99-124
|
|
Halilović, S. (2017) Kritika Fazlurahmanovih osnova rekonstrukcije religijskog mišljenja u islamu. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 3, str. 67-95
|
1
|
Halilović, S. (2017) Nasr Hamid Abu Zejd i temelji njegove hermeneutike - kritičko preispitivanje stava da je Kuran proizvod kulture. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 1, str. 33-53
|
1
|
Halilović, S. (2018) Ali Abdurazik i teorija odvojenosti islama i politike - kritičko vrednovanje. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 7, br. 1, str. 1-31
|
|
Halilović, S. (2019) Škola u Komu i kritika religijskog pluralizma s posebnim osvrtom na filozofsku analizu ajatolaha Dževadija Amolija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 8, br. 1, str. 1-43
|
5
|
Halilović, T., Halilović, S., Halilović, M. (2015) Kratka istorija islamske filozofije. Beograd: Centar za religijske nauke 'Kom, drugo izdanje
|
|
Hosropanah, A. (2014) Mosahebe ba hodžatol eslam doktor Hosropanah. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 93-122
|
|
Kaeminija, A. (2014) Mosahebe ba hodžatol eslam doktor Kaeminija. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 59-75
|
|
Lahidži, A. (1993) Gouhare morad. Tehran: Vezarate farhang va eršade eslami
|
|
Modžtahed, Š.M. (2006) Mo'allefehaje noandišije dini. Baztabe andiše, 81, 7-13
|
|
Motaki, S. (2014) E'tezale džadid va kadim dar partove mokajese. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 247-293
|
|
Naimijan, Z. (2011) Tafakkore entekadi dar andišeje moasere Arab. u: Habibolah Babai [ur.] Tamaddon va tadžaddod dar andišeje moasere Arab, Kom: Pažuhešgahe olum va farhange eslami, 185-285
|
|
Nasr, H.A.Z. (2000) Ta'vil, hakikat va nass. Madžalleje Kijan, intervju vodio Morteza Kariminija, 54, 2-17
|
|
Parsanija, H. (2014) Mosahebe ba hodžatol eslam doktor Parsanija. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 201-220
|
|
Soruš, A. (2002) Tadždide tadžrobeje e'tezal. Baztabe andiše, 30, 7-12
|
|
Tashiri, M. (2014) Mosahebe ba ajatolah Tashiri. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 79-89
|
|
Vaezzade, S. (2014) Mosahebe ba doktor Vaezzade. u: Arab-Salehi M. [ur.] Đarjanšenasije e'tezale nou, Tehran: Pažuhešgahe farhang va andišeje eslami, 177-198
|
7
|
Velajati, A.A. (2016) Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Beograd: Centar za religijske nauke Kom, preveo s persijskog Muamer Halilović
|
|
Zijaifar, S. (2003) Đajgahe mabanije kalami dar edžtehad. Kom: Bustane ketab
|
|
|
|