- citati u SCIndeksu: [2]
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:45
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:1
|
|
2018, vol. 7, br. 1, str. 1-31
|
Ali Abdurazik i teorija odvojenosti islama i politike - kritičko vrednovanje
Ali Abdel razek and the theory of separation of Islam and politics: A critical evaluation
Sažetak
Godinu dana nakon što je Ataturk ukinuo instituciju halifata, islamski učenjak s tradicionalnog univerziteta al Azhar Ali Abdurazik objavljuje ne tako obimnu knjigu Islam i osnove vlasti i pokreće novu i dinamičnu raspravu potpuno neočekivanih razmera o odnosu između islama i politike. Istaknuti profesori al Azhara hitno zasedaju i donose odluku da se Abduraziku, zbog stavova koje je izneo u knjizi, oduzme titula islamskog klerika. No, uprkos tome, njegova knjiga postaje u decenijama koje su nailazile jedno od najpopularnijih štiva savremenih muslimanskih mislilaca u egipatskim naučnim i političkim krugovima i šire. Detaljnom analizom sadržaja ove knjige uočavamo da Abdurazik uporno želi da pokaže da halifat nije imao nikakvu korist za muslimane, već da je predstavljao izvor permanentne nepravde i zla. On zaključuje da vlast, državu pa čak i sudstvo ne treba povezivati s religijom jer su to isključivo politički fenomeni. Takođe, insistira na tome da je verovesnik Muhamed bio isključivo duhovni vođa i da nikada nije razmišljao o političkoj vlasti ili državi. Zato on izričito tvrdi da su politika i religija nespojive i upozorava muslimane da moraju slediti novije rezultate ljudskog razuma iz oblasti političke nauke ukoliko žele da u svojim društvima učvrste temelje i strukturu vlasti. Ipak, primećujemo da Abdurazik usled svojih učestalih, i uglavnom objektivnih, kritika na račun halifa i njihove politike u raznim istorijskim periodima, zanemaruje to da se u Kuranu i islamskim predanjima u mnogo navrata jasno govori o vlasti, sudstvu, odbrambenim pitanjima, ekonomskoj kontroli i o uređenju unutrašnje i međunarodne politike, odnosno da se poučava o drugačijoj politici koja vodi ka večnom blaženstvu. O takvoj politici, čija krajnja svrha jeste prosvetljenje čoveka i društva, opširno su pisali baštinici briljantne političke filozofije i političke jurisprudencije u islamu oslanjajući se na kognitivni kredibilitet religijskih tekstova i različitih kategorija teorijskog i praktičnog razuma.
Abstract
A year after Atatürk abolished the institution of the caliphate, Ali Abdel Razek, an Islamic scholar from the traditional al-Azhar University, published a not-too-thick volume entitled Islam and the Foundations of Political Power and initiated a new and dynamic discussion of completely unexpected proportions about the relationship between Islam and politics. Distinguished professors of al-Azhar had an urgent meeting and made a decision that Abdel Razek should be stripped of his title of an Islamic cleric because of the views he had expounded in his book. However, despite this, in the following decades his book became one of the most popular texts among the contemporary Muslim thinkers in the Egyptian scientific and political circles and beyond. On the basis of a detailed analysis of the contents of this book we notice that Abdel Razek persistently attempts to show that the caliphate did not have any benefit for the Muslims, and that it even was a source of permanent injustice and evil. He concludes that the political power, the state and even the judiciary should not be connected with religion, because they are exclusively political phenomena. He also insists that the Prophet Muhammad was a purely spiritual leader and that he had never contemplated the concepts of political authority or the state. For this reason he explicitly claims that politics and religion are mutually incompatible and warns Muslims that they must follow the latest results of human reason in the field of political science if they wish to consolidate the foundations and structure of the political power in their societies. However, we notice that, due to his frequent and generally objective criticism of the Caliphs and their policies in various historical periods, Abdel Razek ignores the fact that in the Quran and the Islamic tradition there are frequent references to the political power, the judiciary, defense issues, economic control, and the organization of internal and international politics, that is, that both the Quran and the Islamic tradition contain teachings about a different policy that leads one toward eternal bliss. Such policy, the ultimate purpose of which is the enlightenment of man and society, was written about extensively by the representatives of a brilliant political philosophy and political jurisprudence in Islam, who relied on the cognitive credibility of the religious texts and the various categories of theoretical and practical reason.
|
|
|
Reference
|
|
Abdurazik, A. (2011) Al Islam va usul al hukm. Aleksandrija: Maktabat al Iskandarija
|
|
Abu, N.M.F. (1996) Kitab as sijasat al madanijja. Bejrut: Maktabat al hilal
|
|
Ajat, M. (2009) Ćeraije negahe motazad be rabeteje din va sijasat nazde Abdurazik-e Mesri va Emam Homeini. Faslnameje motaleate enkelabe eslami, 15: 2-37
|
|
Babaei, H. (2016) Standards of Islamity in Islamic civilization. Kom : Journal of Religious Sciences, vol. 5, br. 3, str. 19-36
|
|
Darabkalai, I. (2001) Negareši bar falsafeje sijasije eslam. Kom: Bustane ketab
|
|
Davud, F. (2009) Din va doulat dar asre modern, drugi tom. Tehran: Rohdade nou
|
|
Dževadi, A.A. (1999) Velajate fakih, velajat, fekahat va edalat. Kom: Esra
|
|
Dževadi, A.A. (2003) Nesbate din va donja, barresi va nakde nazarijjeje sekularism. Kom: Esra
|
1
|
Đorđević, J.J. (2000) Kultura kao činilac tranzicije i modernizacije. Teme, vol. 24, br. 3-4, str. 259-268
|
8
|
Espozito, D., ur. (2002) Oksfordska istorija islama. Beograd: Clio
|
|
Farabi, A.N.M. (1995) Ara ahl al madina al fadila. Bejrut: Maktabat al hilal
|
|
Frederik, K. (1999) Istorija filozofije, prvi tom. Beograd: BIGZ, treće redigovano izdanje, preveo Slobodan Žunjić
|
|
Haldun, I. (1971) Abdurahman ibn Muhamed. Bejrut: Mukaddima Ibn Haldun, Dar al kutub al ilmija
|
1
|
Halilović, M. (2017) Vapaj naja - analiza socijalne misli Mevlane Rumija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 3, str. 1-30
|
2
|
Halilović, S. (2016) O stupnjevima razuma u islamu u odgovoru na Arkunovu kritiku islamskog razuma. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 5, br. 2, str. 99-124
|
|
Halilović, S. (2016) Sveto i savremeno: ogledi o političkoj filozofiji i reformističkoj misli u islamu. Beograd: Centar za religijske nauke Kom
|
2
|
Halilović, T. (2017) Smrt u filozofskom učenju Mula Sadre Širazija. Kom : časopis za religijske nauke, vol. 6, br. 3, str. 49-66
|
|
Hamid, P. (2012) Nauka i filozofija, preveo s persijskog Seid Halilović. Beograd: Centar za religijske nauke Kom
|
12
|
Hegel, G.V. (1975) Istorija filozofije. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod / BIGZ, II, treće izdanje, str. 352
|
|
Mula, S., Širazi, S.M. (1981) Aš Šavahid ar rububijja. Tehran: Markaze našre danešgahi, kritičko izdanje, pripremio Sejid Dželaludin Aštijani
|
|
Nadžaf, L. (2000) Tafakkore sijasi dar Koran. Olume sijasi, 7: 91-108
|
|
Nadžaf, L. (2004) Sijasate ahlaki dar andišeje Sadrulmuta'allihin. Olume sijasi, 26: 27-52
|
|
Paić, Ž. (2016) Trijumf političkih religija - politika identiteta i sumrak kulture. Europske studije, 2 (3-4): 5-47
|
|
Parsanija, H. (2007) Erfan va sijasat. Kom: Bustane ketab
|
|
Parsanija, H. (2016) Elm va falsafeje sijasi dar houzehaje elmije. u: Raveš-šenasije entekadije Hekmate Sadrai, Kom: Ketabe farda, drugo izdanje, 281-302
|
87
|
Platon (1983) Država. Beograd: BIGZ, preveli dr Albin Vilhar i dr Branko Pavlović
|
|
Razij, S. (1993) Nahdž al belage. Kom: Muasasat an našr al islami, treće izdanje
|
|
Rida, R. (1925) Al Islam va usul al hukm: bahsun fi al hilafa va al hukuma fi al islam. Madžalla al Manar, 26. tom, drugi deo, 21. jun, str. 100-104
|
|
Sahebi, M.D. (2001) Mabanije nehzate ehjaje fekre dini. Kom: Bustane ketab
|
|
Sina, I. (1985) Aš Šifa. Kom: Manšurat maktabat ajatillah al uzma al Maraši an Nadžafi
|
|
Vaezi, A. (2016) Daramadi bar falsafeje sijasije eslam. Kom: Pažuhešgahe olum va farhange eslami
|
1
|
Živković, G.D. (2005) Crkva i politika. Teme, vol. 29, br. 1-2, str. 109-125
|
|
|
|