- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:3
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:0
|
|
2008, vol. 32, br. 4, str. 731-755
|
Intelektualci, odgovornost za zlo i humanizam
Intellectuals, responsibility for evildoing and humanism
Sažetak
Autor nastoji da dâ odgovor na sledeća pitanja i elaborira naredne teze. Zašto neki od vrhunskih intelektualaca pristupaju tiranskim političkim vođama? Glavni motiv je težnja da se sudeluje u velikoj moći i drži 'volan istorije'. Time se vrši izdaja poziva intelektualca. Ona se mora povezivati s odgovornošću za zlo koje je bitna odlika represivnih, a posebno totalitarnih društvenih sistema. Aušvic-paradigma nije puka prošlost. Najznačajniji oblik savremenog totalitarizma, koji ima globalne razmere, jeste neoliberalni totalitarizam. Kakvi su izgledi humanizma kao praktične filozofije i načina življenja u današnjem svetu? Neophodno je izvršiti dubinsku rekonstrukciju teorije humanizma. Umesto mitologije čoveka i neograničenog čovekoljublja potreban je racionalni, kritički i diferencirani humanizam. Jer postoje velike razlike u karakternoj strukturi između ljudi, kao i neprekidna, sve jača spirala međuljudskog satiranja u mnogobrojnim ratovima i drugim vidovima krvavih sukoba. Pod kojim uslovima svet može, eventualno, postati bolji? Glavno merilo i suštinski uslov istorijskog napretka je smanjivanje masovnih patnji i nesreća, sistemski proizvedenih, a pre svega međusobnog ljudskog istrebljenja. Pored uspešnog ekonomskog razvoja svih zemalja i naroda, za postignuće takvog cilja neophodna je i rehabilitacija univerzalnih ljudskih vrednosti, kao i njihovo opredmećenje u društvenom životu: slobode i dostojanstva svakog čoveka, socijalne pravde koja dopire do globalnog nivoa, kao i planetarnog mira. Duboka kriza morala mora se sagledavati u kontekstu opšte civilizacijske krize koja proističe iz spoja profita kao samosvrhe i nasilja. Fenomen ekonomije smrti i ideologija nekrofilije nužna su posledica tog spoja. Bolji svet nije istorijska neizbežnost (on može biti i gori nego što jeste) nego je samo neizvesna mogućnost. Racionalni humanizam je ne samo pretpostavka obnove morala već i ljudskog opstanka. Preko je potrebno napustiti temelje 'tranzicije' kao u većini slučajeva ozakonjene pljačkaške privatizacije i sistemske nepravde u postrealsocijalističkim društvima. Ali je to malo izgledno s obzirom na postojeću strukturu moći u njima. Intelektualci nose odgovornost pre svega za istinu društva i celokupnog sveta u kome žive.
Abstract
The author will try to address the following issues and elaborate on the following theses. Why do some of the top-notch intellectuals accede to tyrannical political leaders? Their principal motive is the urge to take portions of great power and steer 'the wheel of history'. By doing so, they betray the title of the intellectual. This act must be related to responsibility for evildoing, which is an important feature of repressive, in particular totalitarian social systems. The paradigm of Auschwitz is not a matter of the past. The most important form of modern totalitarianism, assuming global scale, is neoliberal totalitarianism. What are the chances of humanism as practical philosophy and way of life in the contemporary world? It seems necessary to undertake profound theoretical redefinition of the theory of humanism. The mythology of man and unlimited humanism should be replaced with rational and critical humanism differentiated from its contemporary concept. This should be so as there are immense differences in the structure of the human character, and there is also the perpetual spiral of mankind's self-destruction, visible in war and other bloody conflicts. What are the conditions which would, perhaps, make the world a better place? The principal criterion and crucial condition for achieving that goal is to reduce mass, systemic suffering and turmoil, extinction of human beings. In addition to successful economic growth of all countries and nations, if such a goal is to be achieved, universal human values must be first rehabilitated, and then implemented in social life: these include freedom and dignity for every man, social justice reaching global scale, and planetary peace. The deep crisis of morality must be viewed in the context of overall civilization crisis emerging from the blend of profit, an end in its own, and violence. Phenomena such as economy of death and necrophilic ideology are a direct consequence of this blend. A better world is not a historical necessity (it could become worse than it is now), but only an uncertain possibility. Rational humanism is not just a prerequisite for a renewal of morality. It is also a condition for human survival. It is more than necessary to abandon the fundaments of 'transition', in most cases legally sanctioned privatization theft and systemic social injustice in post-real-socialist countries. However, that is not very likely to happen keeping in mind the current power structures in those societies. Intellectuals bear great responsibility for guarding morality and truth not only in their societies, but also in the world they live in.
|
|
|
Reference
|
16
|
Adorno, T.V. (1979) Negativna dijalektika. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod / BIGZ, str. 37
|
4
|
Adorno, T.W., Horkheimer, M. (1980) Sociološke studije. Zagreb: Školska knjiga
|
|
Berđajev, N.A. (1990) Novo srednjovekovlje. Beograd: Hipnos
|
1
|
Bloch, E. (1980) Experimentum mundi. Beograd: Nolit, str. 25
|
11
|
Bodrijar, Ž. (1998) Savršen zločin. Beograd: Beogradski krug
|
1
|
Domenak, Ž. (1991) Ideje za kraj ovog veka - pregled savremenih ideja. Beograd: Književne novine
|
|
Fauls, Dž. (2005) Aristos. Beograd: AED Studio, str. 19
|
|
Fukujama, F. (2007) Amerika na prekretnici, demokratija, moć i neokonzervativno zaveštanje. Podgorica: CID, str. 20
|
|
Golenkova, Z. (2004) Dominantne tendencije u promenama strukture ruskog društva tokom globalizacije i transformacije. u: Regionalni razvoj i integracija Balkana u strukture EU - balkanska raskršća i alternative, Niš: Institut za sociologiju, Filozofski fakultet, str. 89-90
|
3
|
Habermas, J. (2002) Postmetafizičko mišljenje. Beograd: Beogradski krug, str. 62, 169, 190
|
1
|
Hobsbaum, E. (2001) Dvadeseto stoleće iz ptičje perspektive. Književni glasnik, mart-april, br. 2, str. 4-13
|
10
|
Kegley, C.W.Jr., Wittkopf, E.R. (2004) Svetska politika - trend i transformacija. Beograd: Centar za studije Jugoistočne Evrope
|
9
|
Laš, K. (1996) Pobuna elita i izdaja demokratije. Novi Sad: Svetovi, str. 89-90
|
|
Marković, M. (2007) Violence, peace and human emancipation. u: Philosophy Facing World Problems (21), World Congress, Proceedings, Ankara: Philosophical Society of Turkey, Volume 13, str. 219
|
|
Milošević, N. (2003) Portreti. Službeni list SCG, str. 109
|
2
|
Milošević, N. (2001) Istina i iluzija. Novi Sad: Stylos, str. 73
|
48
|
Poper, K.R. (1993) Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod
|
3
|
Rouseau, J. (1978) Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima - društveni ugovor. Zagreb: Školska knjiga
|
|
Samarin, A. (2008) Začem i dlja kogo radikal'nye reformy?. u: Izazovi i dometi savremene sociologije društvenog razvoja, Niš: Departman za sociologiju, str. 232
|
|
Shefer, P. (2007) Liberalna nelagodnost evropske integracije. Beograd: Medijska knjižara Krug, str. 36
|
|
Stojanović, D. (2008) Naučimo da radimo ono što je dobro za nas, a ne za druge - razgovor sa V. Roganović. Politika, Kulturni dodatak, 19 jul, str. 3
|
1
|
Šušnjić, Đ.J. (2008) Nedovršeni razgovor, ogledi iz teorije istorije. Beograd: Čigoja štampa, str. 11
|
20
|
Tadić, L.P. (1988) Nauka o politici. Beograd: Rad
|
|
Ugrešić, D. (2002) Kultura laži - antipolitički eseji. Zagreb: Konzor
|
3
|
Vrcan, S. (1986) Od krize religije k religiji krize. Zagreb: Školska knjiga
|
|
Vujačić, I. (2007) Teoretičari liberalizma. Beograd: Službeni glasnik, str. 60
|
|
|
|