- citati u SCIndeksu: 0
- citati u CrossRef-u:0
- citati u Google Scholaru:[
]
- posete u poslednjih 30 dana:8
- preuzimanja u poslednjih 30 dana:7
|
|
2019, vol. 9, br. 18, str. 51-65
|
Ontologija i politika - od nesaglasnosti do odsutnosti - politička filozofija Žaka Ransijera i Slavoja Žižeka
Ontology and politics: From disagreement to absence the political philosophy of Jacques Rancière and Slavoj Zizek
Sažetak
Razumijevanje stalnih preobražaja formi političkog djelovanja u savremeno doba pred filozofe i filozofkinje postavlja osnovni zahtjev - da preispitaju pojmove kojima se nastoje teoretski obuhvatiti te promjene. Imenovanje i redefinisanje značenja klasičnih pojmova nisu samo zahvati unutar teorije već omogućavaju jasnije uobličavanje slike o budućnosti društva i države. U ovom tekstu prikazuje se na koji način ovim istraživanjima doprinose filozofi Žak Ransijer i Slavoj Žižek. Akcenat je samo na nekim od ključnih stavova ova dva teoretičara koji služe kao ilustracija glavnih tema unutar savremene političke filozofije i ontologije. Ransijer ističe odrednicu nesaglasnost, kao tačku od koje treba započeti analizu odnosa filozofije i politike, te koristi termine: politika (prostor za teoretsko djelovanje) i policija (postojeće političke strukture). Na taj način konstruiše se nova osnova za rasprave o univerzalnim pitanjima - slobodi, pravdi, jednakosti. Žižek kao glavni problem postavlja "odsutni centar političke ontologije", odnosno smatra da umjesto insistiranja na subjektivaciji, ponovo treba razmotriti klasični pojam subjekta i razobličiti nedostatke ranijih određenja ovog pojma kako bi se stvorile osnove za nove filozofske pristupe. Poređenjem stanovišta Ransijera i Žižeka ovdje se ukazuje na koji način proizvodnja znanja i kritičkog mišljenja može voditi ka jasnijem sagledavanju (političkog) subjekta, te njegovog mjesta i uloge u novim preraspodjelama moći u javnom prostoru.
Abstract
Understanding the constant transformation of forms of political agency in contemporary age sets a basic requirement for philosophers - to reconsider concepts that seek to theoretically comprehend these changes. Naming, redefining, and rethinking the meanings of classic concepts are not only interventions within the theory, but they also allow for a clearer picture of the future of society and state. This paper demonstrates how philosophers Jacques Rancière and Slavoj Zizek contribute to this research. The emphasis is only on some of the key points of these two theorists that can be used as an illustration of the main themes within contemporary political philosophy and ontology. Rancière emphasises the point of disagreement as the point from which to begin the analysis of the relationship between philosophy and politics, and uses the following terms: politics (space for the theoretical agency) and police (existing political structures). In this way, a new basis for the debate on universal issues - freedom, justice, equality - is constructed. Zizek puts the 'absent centre of political ontology' as the main problem, that is, instead of insisting on subjectivation, one should rethink the classic concept of the subject and expose the shortcomings of the earlier definitions of this concept in order to form the basis for new philosophical approaches. Comparing the views of Rancière and Zizek, the author indicates how the production of knowledge and critical thinking can lead to a clearer view of the (political) subject, and its place and role in new redistributions of power in the public space.
|
|
|
Reference
|
105
|
Aristotel (1975) Politika. Beograd: BIGZ
|
1
|
Badiju, A. (2008) Pregled metapolitike. Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju - I. P. 'Filip Višnjić
|
|
Baiocchi, G., Connor, B.T. (2013) Politics as interruption: Rancièrè s community of equals and governmentality. Thesis Eleven, 117(1): 89 -100; Posjećeno 15. 10. 2019, URL: https://journals.sagepub.com/doi/ abs/10.1177/0725513612460342
|
|
Batler, Dž. (2012) Psihički život moci - teorije pokoravanja. Beograd: Centar za medije i komunikaciju
|
1
|
Goše, M. (2004) Demokratija protiv same sebe. Beograd: Filip Višnjić
|
8
|
Hegel, G.V.F. (1989) Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: Veselin Masleša
|
|
Laclau, E., Mouffe, C. (2001) Hegemony and socialist strategy: Towards a radical democratic politics. London-New York: Verso, Second Edition
|
|
Laclaua, E. (2007) Identitet i hegemonija - uloga univerzalnosti u konstituiranju političke logike. u: Butler J.; Laclaua E.; Žižek S. [ur.] Kontigencija, hegemonija, univerzalnost - suvremene rasprave na ljevici, Zagreb: Jesenski i Turk
|
|
Rancière, J. (2008) Mržnja demokracije. Zagreb: Naklada Ljevak
|
|
Ransijer, Ž. (2014) Nesaglasnost - politika i filozofija. Beograd: Fedon
|
1
|
Žižek, S. (2003) Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin
|
|
Žižek, S. (2006) Škakljivi subjekt - odsutni centar političke ontologije. Sarajevo: Šahinpašić
|
2
|
Žižek, S. (2008) Paralaksa. Zagreb: Antibarbarus
|
|
Žižek, S. (2007) Držanje mjesta. u: Butler J.; Laclaua E.; Žižek S. [ur.] Kontigencija, hegemonija, univerzalnost - suvremene rasprave na ljevici, Zagreb: Jesenski i Turk
|
|
|
|